Ivanovićeva daje znake potpunog oporavka
На путу препорода: Ана Ивановић Фото Фонет
Vreme je majstorsko sito. Ova narodna mudrost kao da je neprestano bila na umu Ani Ivanović da strpljivo istraje na putu oporavka i čvrsto se uhvati za zelenu granu posle bolnog igračkog posrnuća.
Verovatno je malo njenih zagriženih poklonika koji bi odmah stavili ruku u vatru tvrdeći da će da odbrani trofej na velikom turniru na tvrdoj podlozi u Indijan Velsu (SAD), ali Ivanovićeva najzad uverava celokupni korpus ljubitelja sporta kod nas da je njen potpuni preporod moguć. U ovom kalifornijskom gradu se plasirala među 16 najboljih, pošto je u trećem kolu pobedila najbolju argentinsku igračicu Hiselu Dulko (36. mesto na svetskoj listi) sa 6:3, 6:3, za 70 minuta.
Već rano jutros po našem vremenu igrala je s najboljom italijanskom teniserkom Flavijom Penetom (15). To joj je bio prvi pravi ispit da na delu vidi dokle se stiglo s trenerom Krejgom Kardonom, s kojim sarađuje od velikog turnira u Dubaiju sredinom prošlog meseca. Tada je izgubila u četvrtfinalu sa 6:4, 6:4 od najbolje na svetu Amerikanke Serene Vilijams, koja je, kao i njena starija sestra Venus (5), i ove godine tvrdoglavo odbila da učestvuje u Indijan Velsu.
Čini se, pogotovo posle neočekivanih padova Jelene Janković (3) i Ruskinje Jelene Dementjeve (4) već pred prvim preprekama, da je Ivanovićevoj otvoren put najmanje do finala. Kao sedma na svetskoj listi i peti nosilac, ona je u toj polovini „kostura” najbolje plasirana učesnica koja je i dalje u trci. Ako pobedi nezgodnu Penetu, sastala bi se s uspešnijom iz meča najbolje austrijske teniserke Sibil Bamer (29) i drugog „reketa” Slovačke Danijele Hantuhove (35).
Da je Ivanovićeva u onoj formi u kojoj se prošle godine stuštila do trofeja na „Rolan Garosu”, onda bi se samo odbrana trona u Indijan Velsu računala. Ovako, i ona, ali i ostali naši teniski asovi, treba još mnogo toga da proseju ne bi li na parisku šljaku, potkraj maja, ponovo izašli s najvišim pretenzijama. To, sada, u prvom redu važi za Jankovićevu.
Naše najbolje teniserke nikako da u isto vreme budu u najboljoj mogućoj formi: Ivanovićeva kao u Parizu, a Jankovićeva kao kada je krajem prošle sezone pobedila na tri turnira uzastopce (obe su tako i zauzele prvo mesto na listi). Jer, ako bi njihove uzlazne putanje opet dosegle zenit, dodirnule bi se u istoj tački. Bilo bi to „gren-slem” finale, pod uslovom da su u različitim polovinama žreba.
U slučaju Ivanovićeve o majstorskom situ govori njena izjava posle plasmana u osminu finala.
– Mnogo sam sumnjala u sebe u prethodnih šest meseci. Sada, najzad, opet osećam da imam snagu i plan u igri. To mi uliva samopouzdanje i sigurnost. Protiv Dulko sam zaista igrala dobro. Dodavala sam gas kada je u oba seta bilo gusto, a takvim ritmom sam je i slomila.
Ivanovićeva opet pobeđuje kada prepoznatljivom neprestano agresivnom igrom satera suparnicu u ćošak. I to je već veliko ohrabrenje, jer je u najskorijoj prošlosti baš ona stajala nemoćno među konopcima, a veliki broj njenih poraza su bili klasičan nokaut.
G. Anđelić