Ivanovićeva daje znake potpunog oporavka

18. 03. 2009. 22:00

На путу препорода: Ана Ивановић (Фото АФП)

Vreme je majstorsko sito. Ova narodna mudrost kao da je neprestano bila na umu Ani Ivanović da strpljivo istraje na putu oporavka i čvrsto se uhvati za zelenu granu posle bolnog igračkog posrnuća.

Verovatno bi njeni zagriženi poklonici, ohrabreni igrom na velikom turniru na tvrdoj podlozi u Indijan Velsu (SAD), odmah stavili ruku u vatru tvrdeći da će da odbrani trofej, ali Ivanovićeva najzad zaista uverava i celokupni korpus ljubitelja sporta kod nas da je njen potpuni preporod moguć. U ovom kalifornijskom gradu se plasirala među osam najboljih, pošto je u četvrtom kolu pobedila najbolju italijansku igračicu Flaviju Penetu (15. mesto na svetskoj listi) sa 6:4, 4:6, 6:4, za nešto više od dva časa.

Večeras ili noćas po našem vremenu igra s prvim „reketom” Austrije Sibil Bamer (29). U slučaju pobede, već sutra bi se u polufinalu sastala s uspešnijom iz meča najbolje poljske teniserke Agnješke Radvanjske (10) i Ruskinje Anastasije Pavljučenkove (42), koja je bila prva, ali nepremostiva prepreka Jeleni Janković (3).

Susret s nezgodnom Penetom bio je Ivanovićevoj prvi pravi ispit da na delu vidi dokle se stiglo s trenerom Krejgom Kardonom, s kojim sarađuje od velikog turnira u Dubaiju sredinom prošlog meseca. Tada je izgubila u četvrtfinalu sa 6:4, 6:4 od najbolje na svetu Amerikanke Serene Vilijams, koja je, kao i njena starija sestra Venus (5), i ove godine tvrdoglavo odbila da učestvuje u Indijan Velsu.

Na prvi pogled, pogotovo posle neočekivanih padova Jankovićeve i njenog najbližeg pratioca Ruskinje Jelene Dementjeve već pred prvim preprekama, vidi se da je Ivanovićevoj otvoren put najmanje do finala. Kao sedma na svetskoj listi i peti nosilac, ona je u toj polovini „kostura” najbolje plasirana učesnica koja je i dalje u trci. Da je u onoj formi u kojoj se prošle godine stuštila do trofeja na „Rolan Garosu”, onda bi se samo odbrana trona u Indijan Velsu računala i gotovo da bi bila izvesna. Bamerova, koja je u osmini finala preslišala Slovakinju Danijelu Hantuhovu (35) sa 6:3, 6:2, može, međutim, da bude i ozbiljnija protivnica od Italijanke.

Ivanovićeva, ali i ostali naši teniski asovi, ipak treba još mnogo toga da proseju ne bi li na parisku šljaku, potkraj maja, ponovo izašli s najvišim pretenzijama. To, sada, u prvom redu važi za Jankovićevu.

Naše najbolje teniserke nikako da u isto vreme budu u najboljoj mogućoj formi: Ivanovićeva kao u Parizu, a Jankovićeva kao kada je krajem prošle sezone pobedila na tri turnira uzastopce (obe su tako i zauzele prvo mesto na listi). Jer, ako bi njihove uzlazne putanje opet dosegle zenit, dodirnule bi se u istoj tački. Bilo bi to „gren-slem” finale, pod uslovom da su u različitim polovinama žreba.

U slučaju Ivanovićeve o majstorskom situ govori njena izjava posle plasmana u osminu finala.

– Mnogo sam sumnjala u sebe u prethodnih šest meseci. Sada, najzad, opet osećam da imam snagu i plan u igri. To mi uliva samopouzdanje i sigurnost. Kada je gusto, nađem način da budem na visini zadatka.

Posle pobede protiv Penete rekla je:

– Veoma sam zadovoljna kako sam smireno igrala u prelomnim momentima i kada je Peneta vršila pritisak. Počela sam izuzetno dobro. Povela sam s 4:0, ali sam joj dozvolila da me stigne. U ključnim trenucima, ipak, sve mi je polazilo za rukom – utisak je Ivanovićeve o meču na kojem su polovina od 30 gemova za nešto više od dva časa bili brejkovi (susret završen pred ponoć po lokalnom vremenu).

Ona opet pobeđuje kada prepoznatljivom neprestano agresivnom igrom satera suparnicu u ćošak. I to je već veliko ohrabrenje, jer je u najskorijoj prošlosti baš ona stajala nemoćno među konopcima, a veliki broj njenih poraza su bili klasičan nokaut.

Prvi polufinalista je Ruskinja Vera Zvonarjova (6), koja je u četvrtfinalu savladala Dankinju poljske krvi Karolinu Voznjacki (13) sa 6:4, 6:2. Rano jutros po našem vremenu Ruskinja Dinara Safina (2) igrala je s Beloruskinjom Viktorijom Azarenko (11).