Nauči da učiš

21. 03. 2009. 22:00

Ивана Станковић

Danas, kada smo preplavljeni informacijama, umeti učiti je pravi kapital, ulaznica za uspeh u životu! Ako znamo kako se uči štedimo vreme, oslobađamo se straha od neuspeha, ne izlažemo iscrpljivanju i postižemo dobre rezultate čak i kada su naše sposobnosti sasvim prosečne, ističe Ivana Stanković, istraživač pripravnik u Institutu za pedagoška istraživanja. Ona je za čitaoce „Magazina” pripremila nekoliko osnovnih preporuka prema principima pedagoške psihologije prof. dr Lidije Vučić, psihologa.

Kako početi? Po rečima naše sagovornice za učenje bi se trebalo pripremiti. Udžbenik bi trebalo najpre pregledati, polazeći od sadržaja, da bi se dobila opšta slika gradiva, zatim pročitati predgovor gde se objašnjava namena knjige i izlažu osnovne ideje, posle toga pregledati sva poglavlja, da bi se dobila misaona celina. U sledećoj etapi trebalo bi pažljivo pročitati naslove, podnaslove i zaključna razmatranja, kao i pogledati slike i grafikone. Potom bi trebalo uočiti mesta u tekstu koja su istaknuta kurzivom i podele označene slovima i brojevima. Dobro je pročitati i prvih nekoliko rečenica svakog poglavlja, jer se u njima obično skriva osnovna misao. Istraživanja su pokazala da su studenti koji su tokom učenja imali ovakav pregled gradiva bolje pamtili i znanja su bila trajnija.

Značaj otkrića u saznavanju

Sledeća etapa, navodi Ivana Stanković, sastoji se od postavljanja pitanja, i to u vezi s naslovom, podnaslovom, ili nekim važnim pojmom u tekstu. Bolje se pamti gradivo kada tokom učenja dobijemo odgovor na pitanje koje smo sebi prethodno postavili. Kasnije, za vreme učenja, odgovori na pitanja imaju značaj otkrića i čine gradivo zanimljivijim. Kada sve ovo prođemo, prelazimo na čitanje teksta.

Čitanje je kao putovanje kroz šumu, objašnjava naša sagovornica, na koje krećemo kada imamo opšti pregled terena ili mapu (gradiva). Putokazi i staze su, u stvari, naša pitanja preko kojih otkrivamo interesantna mesta. Kada se prolazi istim putem za vreme preslišavanja, ili ispita putokazi nam olakšavaju da brže pređemo gradivo ili ga jasnije izložimo.

Posebno treba obratiti pažnju na naglašene reči i rečenice, odnosno važne pojmove i principe. Ukoliko nam nisu poznati, važno je razjasniti ih pomoću rečnika ili enciklopedije.

Tokom ove faze, učenik bi trebalo da zapazi i izdvoji ono što je važno u tekstu: značajne ideje i bitne detalje. Kako? Pasusi kao najmanje celine gradiva obično sadrže samo jednu osnovnu zamisao, o njoj treba razmisliti i proučiti je. Posebno su važni prvi i poslednji pasus poglavlja jer se u njima iznose osnovne ideje. Značajni su i detalji ili grupe činjenica, budući da su oni primeri za glavnu ideju, koji je ilustruju, argumentuju, ili ukazuju na njenu primenu u konkretnom životu. Otkrivaju se pitanjem: „Da li je baš to najbolji primer ili dokaz za ovu ideju?” koje nam pomaže da razlikujemo važne od nevažnih podataka.

Ništa bez preslišavanja

Naša sagovornica je istakla i značaj podvlačenja, sa kojim počinjemo kad drugi put čitamo gradivo, jer se u prvom ne može proceniti šta je važno. Podvlače se samo osnovne ideje, značajni detalji i važni termini.

Posle čitanja gradiva treba preći na preslišavanje. Sprovodi se doslovno kada se uči nepovezano gradivo (strane reči, formule, istorijski datumi), a u svim drugim slučajevima rezultati su bolji kada gradivo ponavljate sopstvenim rečima, čak i kad ga organizujete na drugi način. Ukoliko bismo ostali samo na pročitanom gradivu, stekli bismo utisak da ga znamo iako ga, zapravo, samo prepoznajemo. Kada treba početi s preslišavanjem? Lekciju bi prvo trebalo pročitati nekoliko puta, a zatim kreće preslišavanje, uz povremenu proveru.

U fazi preslišavanja možemo da se služimo pravljenjem beleški, izvoda ili rezimea. Izvod je skica strukture, organizacija gradiva koja uključuje različitu numeraciju u beleženju osnovnih misli i principa, kao i važnih misli i činjenica koje ih potkrepljuju. Samostalno pravljenje skica podstiče na razmišljanje o strukturi gradiva i omogućava bolje razumevanje. Rezime se obično sastoji iz osnovnih zaključaka.

Na kraju je završni pregled gradiva, koji ne bi trebalo ostaviti za poslednji dan. Pre ispita je dobro bar dva ili tri puta ponoviti teže delove gradiva.

V. Bošković

--------------------------------------------

Pristup gradivu

Gradivo koje nije povezano smislom, kao što su reči stranog jezika, uči se u kraćim vremenskim periodima, od pet do petnaest minuta, a zatim se pravi isto tolika pauza. Za priče i pesme pogodnija je metoda učenja celine (globalna metoda). Ukoliko je gradivo teško i dugačko, treba ga čitati sve dok se ne uhvati smisao, a zatim ga podeliti u manje celine i učiti po delovima. Zadatak nastavnika, ali i roditelja, jeste da učenike nauče da uče, odnosno daju konkretna uputstva kako da samostalno, pomoću udžbenika, savladaju gradivo.