Kroz istoriju – udvoje
Фигуре су осликане обострано
U jednoj od novijih zgrada na Dorćolu, uz sam dunavski kej, u stanu gde je svaki detalj s ukusom biran i uklapan, svili su svoje drugo gnezdo Mladen Jovanović i Ruža Trifun. Oboje su damski frizeri. Mladen je 43 godine radio u Nemačkoj, a Ruža još veštim prstima oblikuje kosu vernim mušterijama u jednom od najstarijih frizerskih salona u gradu. Ali, osim zajedničkog zanata i ljubavi koja ih spaja, povezuje ih i hobi kojim se u nas gotovo niko ne bavi, a koji je Mlađa, kako ga svi zovu, „uvezao“ iz Nemačke. Oslikavanjem minijaturnih figurica od cinka, koje nisu poput poznatih „olovnih“ vojnika u tri dimenzije, već u dve, kao plitki reljef, strasno je počeo da se bavi još krajem sedamdesetih godina.
Sve je počelo kada je sa prijateljem Bilijem Vajsom, s kojim se družio u Getingenu, gde je tada živeo, otišao na sajam rukotvorina koji se svake godine održava u Kulbahu. Tu su bile izložene i cinkane figure sa temom starih vojničkih uniformi. Zadivljeno su razgledali uparađene oficire u mundirima, konjicu i pešadiju u uniformama na kojima su bili iscrtani i najmanji detalji – od epoleta do sablji i širita – sve na „vojsci“ visokoj svega nekoliko centimetara! Obojica su se odmah „zapalila“ za novi hobi. U Muzeju primenjenih umetnosti u Kulbahu videli su i stalnu izložbu figurica od cinka raznorodnih tema koje obuhvataju sve što je čovek kroz civilizaciju stvorio – modu i odeću kroz vekove, muzičare svih nacija, sportiste, vojsku, nacionalne nošnje, zanate, čak i kućne ljubimce. Tradicija izrade ovakvih figurica potiče još iz 13. veka i spada u omiljene hobije u Francuskoj, Nemačkoj, Austriji...
Kao esteta i stručnjak za oblikovanje ženske kose, Mladen se odmah opredelio za izradu figurica sa temom odeće kroz vekove. Oslikava ih prema uputstvima iz kataloga, ali usput proučava i istoriju, običaje i tradiciju ljudi iz perioda koji je odabrao – od starog Egipta i Rimskog carstva, preko renesanse, rokokoa i baroka do današnjih dana...
„Oblačenje“ bojama
(/slika2)Pomno je „bistrio“ i savete o upotrebi boja, karakterističnih za određeno vreme. Isprobavao je i način na koji se uljane ili akrilne boje nanose finim četkicama, od kojih najtanja ima samo jednu jedinu vlas i služi za iscrtavanje očiju i obrva. Njih je i najteže naslikati, ali je važno, jer se na taj način metalnoj figurici daje karakterističan lik koji nijedna druga nema. Potom ih „oblači“, slikajući im odeću.
Dok je još radio u salonu, Mlađa je po završetku posla žurio kući, gde ga je čekalo njegovo malo cinkano carstvo. Zanet radom, umeo je da dočeka zoru. Za jednu figuru potrebno je pet-šest sati rada, ali vredi truda.
Vremenom je proširio teme, pa sada, u lepim ramovima, prostor krase i kompozicije – tradicionalna svadba iz oblasti Šlezije, mladenci u kočiji, za njima u kolima mladin miraz, okolo muzičari... Pažnju nam privlače i „Četiri godišnja doba“ koja simbolično predstavljaju lepe mlade žene, pa biciklisti koji se „utrkuju“ na polici u dnevnoj sobi, škotski gajdaš u kiltu, starinska knjižara...
Kada su Mladen i Ruža pre desetak godina odlučili da dele život – posle četiri decenije poznanstva i različitih životnih brodoloma koje su i jedno i drugo imali – podelili su i Mlađin hobi. Oduševljena onim što je videla, Ruža je rešila da se i sama u tome okuša i prionula na posao, da bojama odene par u nošnji iz Baden Vitemberga. Seća se kako su joj leđa pucala, jer nije ni primetila da joj je, s četkicom u ruci, proteklo četiri puna sata.
Novi sajam, nova iskušenja
(/slika3)Oboje, sasvim razumljivo, poklanjaju veliku pažnju oslikavajući na figurama kosu. Najteže je to „friziranje“ bez makaza, napominje Ruža i pokazuje nam kiku koju je jednoj svojoj „palčici“ oslikala sa svim prelivima boja koje zdrava, sjajna kosa ima.
Zidovi stana ukrašeni su lepo uramljenim minijaturama od cinka, a dosta ih je preteklo i za vikendicu u Banovcima. Ne prodaju ništa od napravljenog, jer su im radovi kao deca – ni od jednog se nije lako odvojiti. Unapred se raduju sajmu u Kulbahu na koji će poći u avgustu, gde će biti novih izazovnih tema za oslikavanje iz sveta filma, flore, faune....
– Ja ću se možda i uzdržati od kupovine noviteta, ali znam ko neće – kaže nam kroz smeh Mlađa, gledajući u svoju lepšu polovinu.
Ruža sleže ramenima – svako ima bar poneku slabost a ona, eto, tri: decu, Mlađu i zajednički hobi.
Važno im je da se uvek nečemu raduju. Imali su hrabrosti da i u zrelim godinama zajedničkoj sreći odškrinu vrata i jedno drugom probude interesovanja za nove lepe stvari u životu, tako da dosada ne stanuje na njihovoj adresi.