Pučisti i izdajnici
Уго Чавез и Раул Исаиас Бадуел (Фото АФП)
Vlast najteže podnosi javni razlaz sa svojim dojučerašnjim najbližim poverenicima a general Raul Isaias Baduel je jedinstvena ličnost, jer je sa sadašnjim predsednikom Venecuele drugovao u tajnim levičarskim kružocima još u vreme kada je Ugo Čaves kao padobranski oficir smišljao zaveru protiv tadašnjih ljudi na vlasti u Karakasu. Kao njegov spasilac predvodio je kasnije padobranski napad na pučiste koji su 2002. nakratko zbacili Uga Čavesa sa kormila zemlje. Letos se penzionisao, ali je do tada bio na mestu ministra odbrane, funkciji po značaju odmah iza predsednikove.
Malo je onih koji imaju tako savršen levičarski dosje, u zemlji koja se upravo sprema da reformama ubrza revolucionarni let u socijalizam 21. veka, kako ga je zamislio Ugo Čaves. Ali general Baduel se upravo usprotivio tim "nedemokratskim prečicama" kojima se poslužio njegov dugogodišnji kamarat. Čaves se nada da će na referendumu 2. decembra uspeti da ostvari pravo na doživotni reizbor i da će usvajanjem amandmana ustav biti prekrojen tako da će demokratske institucije moći da se ukidaju na neodređeno vreme kad god se sa najvišeg mesta oceni da one otežavaju ili usporavaju socijalističku revoluciju. Penzionisani general, sa druge strane, opet tvrdi da je takva drastična intervencija u najviši nacionalni akt ravna državnom udaru.
Nezadovoljni oficiri
Da je to rekao bilo ko drugi bio bi zauvek otpisan u Čavesovoj nomenklaturi, ali samo je general Baduel uspeo da izazove tako eksplozivnu reakciju hiljada Čavesovih lojalista. Oni su čak tražili, učestvujući u proreferendumskim marševima, da se zbog izdaje Baduel izvede "pred streljački stroj".
Premda mu lepe izdajničku etiketu, lojalisti znaju da ovaj general uživa ugled u narodu i u vojnim krugovima, te da bi kao ličnost sa integritetom mogao da se nametne kao značajni lider opozicije. Upravo je to ono što ga čini opasnim, jer su Čavesovi protivnici u hroničnom nedostatku vođa koji su u raznim periodima bili diskreditovani kao "strani plaćenici" ili čak i pučisti. "Jednostavno govorim onako kako mi savest nalaže", odgovara tiho Baduel stranim reporterima koji su doleteli u Karakas pred predstojeći referendum, a Baduel je među retkima koji se javno suprotstavio Čavesu. "Mislim da predsednički mandat ne treba da bude duži od šest godina, uz pravo jednokratnog reizbora i da Venecuela treba da se prikloni tržišnoj privredi, umesto da vaskrsava propale socijalističke modele iz prošlog veka", dodaje pedesetdvogodišnjak koji je pre četiri meseca skinuo uniformu i zamenio je civilnim odelom.
Referendum za radikalizaciju socijalizma, kako neki zovu nove ustavne promene, ima i svoje "poslastice". Čaves traži da se radni dan sa osam skrati na šest sati i da maloletni dobiju pravo glasa kad napune šesnaestu. Po svim do sada objavljenim prognozama, zemlja sa najvećim rezervama nafte na zapadnoj hemisferi prihvatiće na biralištima ovaj zaokret koji ustavno i institucionalno skreće ka još bližim vezama sa izolovanim komunizmom na Kubi.
Pojedini analitičari procenjuju da ovakav tok događaja izaziva uznemirenost među oficirima srednjeg ranga u vojsci, mada Baduel govori "u ime običnih građana bez namere da se stavlja na čelo vojnih snaga". Čaves inače može da računa sa obučenim snagama unutrašnjih poslova (120 hiljada oružanih ljudi).
Direktive ili savest
Malo je poznato da je u avgustu 40 hiljada pripadnika nacionalne garde nateralo predsednika na izvesne ustupke u predloženim reformama. Po prvobitnom predlogu trebalo je da ova elitna vojna grupacija postane "teritorijalna garda". Suočen sa nezadovoljstvom, Čaves se u poslednjem trenutku povukao. No vojska, u kojoj je nedavno uveden obavezni pozdrav: "Domovina, socijalizam ili smrt", nije naviknuta da gine zbog određenog ideološkog koncepta kakav joj se ubacuje novim ustavom. Ona bi od decembra trebalo da postane "antiimperijalistička armija".
Venecuelanski vojnik, za razliku od kolega iz nekih drugih latinoameričkih zemalja sa nizom vojnih pučeva u bližoj istoriji, neće da brani određeni poredak ili vlast, već samo zemlju od spoljnih neprijatelja, kaže jedan analitičar, koji predviđa nemire u armiji ako prođe referendum.
U takvim prilikama teorija zavere širi se na svim frontovima. Jedna od njih je da je generala Baduela sam Čaves odredio da igra ulogu "izdajnika" kako bi artikulisao i kanalisao opoziciju . Baduel bi kao pouzdani levičarski vojni kadar imao uvida u prilike u kasarnama i sprečio bi razlivanje uniformi po ulicama. Zar se uostalom, kažu pristalice ove teorije, nije u prošlosti dokazao kao nesumnjivi prijatelj kad je Čavesu gorelo pod nogama. On radi po direktivi a ne po savesti. Kao vojnik od mladosti navikao je da bude disciplinovan, kažu iz opozicije. Čaves ga je ubacio kako bi imao svog pouzdanog čoveka u opoziciji. Po drugim zvaničnim verzijama, Baduel je "zmijsko gnezdo u nedrima revolucije". Šta god da je, mnogi kažu da je njegovo nezadovoljstvo suviše kasno obelodanjeno da bi uticalo na ishod referenduma kojim će se, po svemu sudeći, promeniti politička mapa južnoameričkog kontinenta.