Đački parlamentarci kao pravi ambasadori

19. 03. 2009. 22:00

Норвежани и Швеђани на брду Хисар изнад Прокупља (Фото Д. Борисављевић)

Prokuplje – Tokom ove nedelje, u poseti Toplici boravi višečlana delegacija norveške oblasti Hemnes, u kojoj je grad Korgen, koji sa Prokupljem decenijama neguje bratske veze, čuvajući uspomenu na dane Drugog svetskog rata kada su naši internirci nailazili na nesebičnu pomoć meštana ovog grada. U sastavu delegacije su i predstavnici Đačkog parlamenta iz pomenutog norveškog grada, a s njima su i mladi iz Vanasa, grada na severu Švedske.

Pored finansiranja rada ovdašnjeg Đačkog parlamenta, oblast Hemnes je novčano pomogla kompletiranje laboratorije za ispitivanje kvaliteta pijaće vode, opremanje muzeja i kancelarija u seoskim mesnim zajednicama, osnivanje inkubator-centra, fonda za ekologiju, a u toku su pregovori i za nove donacije.

Ingrid Haugan, nova predsednica Đačkog parlamenta u Korgenu, i Lars Tore, kojeg su ovde prozvali Lazar, kažu da su oduševljeni Prokupljem i okolinom i srećni što će posetiti Đavolju varoš, koja konkuriše za jedno od novih svetskih čuda prirode. Pokazujući nam sliku ovog prirodnog fenomena, vele uglas da će glasati za njega.

– Bio sam u mnogim zemljama ali su Srbija i Prokuplje nešto posebno, po lepoti, a po lepoti devojaka naročito – kaže nam Lars.

U okviru razmene đačkih parlamenata, u Norveškoj su u septembru prošle godine bile i Prokupčanke Kristina Stamenković i Snežana Labović. Obe sa oduševljenjem govore o lepoti tamošnjih urbanih celina, o uređenim i opremljenim školama, o prekrasnim parkovima...

– Njihov način života je, međutim, sasvim drugačiji od našeg. Oni svi mnogo rade i prosto nemaju vremena ni da zajedno sednu za obrok. Imaju prijatelje, ali je druženje samo u klubovima. Po kućama se ne posećuju – kaže za naš list Snežana.

– Otuda su oduševljeni našim gostoprimstvom. Kod nas kući je bio smešten Norvežanin Anders Edvardsen, i kaže ne može da zaboravi kako su ga primili moji roditelji. Sa oduševljenjem pominje kako su ga svugde prijateljski tapšali po ramenu i pitali za zdravlje. To pričaju i drugi koji su bili po kućama naših đaka. Nas, takođe, raduje uverenje da će ovo prijateljstvo da traje dugo. Zato sam i izabrala da studiram norveški jezik – ističe Kristina.