Flert u Kišinjevu
Moldavska „Pridnjestrovska republika” jedna jetraka teritorije stegnuta Dnjestrom i Ukrajinom, i za razliku od ostatka, nastanjena najvećma Rusima.Kada se raspao SSSR, i Moldavija objavila nezavisnost u odnosu na Moskvu, Rusi Pridnjestrovlja izjasnili su se za nezavisnost njihovog Tiraspolja u odnosu na Kišinjev. I od tog trenutka se život Pridnjestrovlja, Moldavije i Rusije zapliće u venac politički egzotičnih, često protivurečnih, priznatih ili osporavanih činjenica.
Dabome, vođen je prvo rat. Ali pokušaj Moldavije da pokrajinu vrati pod kontrolu silom propao je. U Tiraspolju je još bila sovjetska Četrnaesta armija. Prekaljeni ruski „Avganistanac” general Lebed poslat je da ugasi požar i stvari u Moldaviji lako su vraćene pod kontrolu – Moskve.
Lebedov „mir” podrazumevao je da su obe zaraćene strane ostale bez ponečeg. Najveće ratno skladište na tlu Istočne Evrope iščupano je iz ruku pridnjestrovske mafije, koja ga se već bila dokopala. Ali Pridnjestrovlju je zato ostala „pobeda”, s obzirom na to da su Rusi lako izbacili moldavske „intervencioniste”. Reka Dnjestar dobila je značaj nepriznate granice.
Jedini potpuni dobitnik bila je Rusija, mirotvorac. Njene trupe, podsticane od bivših prisilnih saveznica u Varšavskom paktu da se povuku, jedino su u Pridnjestrovlju imale i poziv i razlog da ostanu u funkciji mirotvornih. Kišinjev je, razume se, više voleo da je na dužnosti međunarodnog policajca neko drugi. Recimo, Evropljani. Ali, to nije više bilo izvodljivo. Za nekog drugog mirotvorca nisu želeli da čuju pridnjestrovski Rusi. Rusi su održali referendum, izglasali nezavisnost i prijavili se Dumi Rusije u Moskvi zahtevajući od nje da Pridnjestrovlje prizna sastavnim delom Rusije.
U Evropi, kriza je sanirana šifrom „5+2”, kao jedna od privremenih („zamrznuti konflikt”). Cifra „dva” ticala se broja „pacijenata” dok je „peticom” određen sastav nadzornog konzilijuma (Rusija, SAD, OEBS, EU i Ukrajina, pridnjestrovski sused).
U Kišinjevu, na vlasti je Vladimir Varonjin, komunista. Pridnjestrovsku pak drži Igor Smirnov, apsolutni gospodar tamošnjeg življa. Široki sastav konzilijuma zavarao je Varonjina. Gruzija je bila pod Sakašvilijevim „ružama”. Kijev, sav na nogama i u „narandžastom” Juščenka (2005). Šefu Moldavije pričinilo se da zavodljive frulice Brisela muziciraju i njemu samome. Počeo je da, kao omađijan, luta za stazom moldavskog „evropskog preobražaja”.
Rusiji se to nije dopalo. Varonjin je čak napravio incident. Učinio je da se predsednik Putin bezmalo vrati sa aerodroma, gde ga je u Moskvi čekao avion već spremljen za let u Kišinjev, jer Varonjin je obećao da će potpisati „Kozakov plan”, rešenje o Moldaviji kao zajednici dve republike. S potpunom samostalnošću Tiraspolja, koji se opredelio za rusko vojno prisustvo.
Buđenje Varonjina iz opčinjenosti bilo je grubo. Prvo je usred sezone radova nestalo nafte. Rusija je zatim odlučila da „iz sanitarnih razloga” obustavi uvoz moldavskog vina, voća i poljoprivrednih proizvoda. Na kraju, i prihvat „neprijavljenih” radnika. U moldavskim prilikama, sličan račun podrazumeva pad vlasti.
Između Kišinjeva i Moskve naglo je proradio telefon. Tako, nije neobična vest da je ove godine Varonjinovo proleće nagovešteno novim političkim flertom, sada u Rusiji. Za osam godina, šef Moldavije je svega dva puta sreo svog sparing-partnera Smirnova, a taj drugi put je njihovo prvo zajedničko, u rezidenciji predsednika Medvedeva, pre dva dana u Barvihi.Varonjin i Smirnov štaviše prvi put su vrlo uspešno komunicirali. Saglasili su se. Dogovorili su se da ruska vojska ostane u Pridnjestrovlju, bez određivanja roka.Brinuće o održavanju mira dok ne bude dogovoreno političko rešenje. Varonjin je srećan. Pridnjestrovlje je izgubljeno pa izgubljeno, ali predsednik se vraća kući s pedeset hiljada tona nafte,„ruske pomoći Moldaviji”. Taman za sezonu, a prve nedelje aprila sui izbori.