U tazbinu po pobedu
Стефон Лазми је стекао поштовање саиграча Фото Живан Јовановић
Košarkaši Partizana sutra startuju u četvrtfinalu Evrolige protiv CSKA u Moskvi, gde će u četvrtak biti i drugi meč serije koja se igra do tri pobede. Čak četiri dana boravka u Rusiji su sigurno posebnaprilika za trenera Duška Vujoševića kao deklarisanog rusofila i Gabonca Stefona Lazmija koji je oženjen Ruskinjom, ali za evropske šampione popusta neće biti, kao ni pre dva meseca.
– Jedini put sam bio u Rusiji je na gostovanju sa Partizanom u januaru. Moja supruga ne navija za CSKA, nije pratila mnogo košarku u Rusiji – kaže 26 – godišnji Gabonac, jedan od najzaslužnijih za sjajnu odbranu „crno-belih”, koje često predvodi i u napadu.
Kakva su Vaša očekivanja od mečeva sa CSKA?
Od svih timova s kojima smo igrali do sada, CSKA je najjači. Jaki su i drugi četvrtfinalisti, Panatinaikos i Real, ali mislim da je broj jedan u Evropi CSKA. Igra kao tim, ima sve što bi jedna ekipa trebalo da ima, odlične šutere i visoke igrače, vrhunskog „plejmejkera” Holdena. Ne bih da komplikujem sa analizom, svaki put ćemo probati da pobedimo. Tako će biti od prve utakmice, pa ćemo videti. Oni su šampionski tim. Mi idemo da igramo...
Ovo su najveće utakmice do sada ove sezone. Da li ste spremni za njih?
Mislim da su svi odlično pripremljeni u našem timu za ovo četvrtfinale. Ja sam sada u najboljoj formi otkako sam došao u Srbiju. Da, zaista smo spremni.
Najmanje jednom ćete protiv CSKA igrati u Beogradskoj areni, 31. marta. Kako doživljavate atmosferu na utakmicama Evrolige u Beogradu?
U Americi, na koledžima i u NBA, svi žele pobedu, bodre, ali ovde se navijači bore zajedno sa ekipom. Meni su dva ambijenta ostavila najsnažniji utisak. Onaj na prvoj utakmici Evrolige koju smo igrali u „Pioniru” protiv Reala, bio sam mnogo uzbuđen, i onaj na utakmici sa Panatinaikosom u velikoj Areni.
Navijače je oduševio TV snimak Vašeg i radovanja Čeha Jana Veselog u svlačionici posle pobede u Malagi?
Znam nekoliko pesama koje pevamo sa navijačima, ali samo melodije. Ne razumem reči. Ali ih ponavljam.
Partizanovi navijači strahuju da ćete po završetku sezone otići u neki evropski klub ili se vratiti u NBA ?
Ne znam gde ću igrati iduće sezone. Nisam još razmišljao ni razgovarao o tome, videću kad se završi ova sezona. Ako me Partizan bude želeo… Trenutno, postoje dobre šanse da ostanem.
Proveli ste jednu sezonu u NBA ligi, u Majamiju. Da li ste radili sa čuvenim trenerom Petom Rajlijem?
Majami je imao veoma lošu sezonu, pa sam bio u prilici dosta da igram, i počinjao sam utakmice u petorci. Rajli je radio sa mnom, vrlo je zahtevan i uvek zna šta hoće od igrača.
Kao i Partizanov trener Vujošević?
Dule je još jedna veličina. Jaka ličnost, volim način na koji vodi ekipu. Ima veliko samopouzdanje koje prenosi na nas igrače.
Ubrzo po dolasku u Beograd ste rekli da Vam se dopada što je pun istorije i da vidite da ljudi imaju dobru dušu, koliko ste imali prilike da izlazite?
Malo je vremena zbog treninga, utakmica i putovanja. Moja supruga voli stare gradove kao što je Beograd, ali nismo izlazili dok je bila ovde. Nisam išao u Muzej afričke umetnosti. Nisam gledao ni utakmicu fudbalera Partizana, iako volim fudbal koji sam dugo trenirao, do 15. godine, kada sam prešao na košarku. Kada sam kod kuće spavam ili gledam filmove. Živim u ulici Vojislava Ilića, kraj je lep, miran. U istom sam stanu u kojem je prošle sezone bio Palasio. Ovde vozim „Ford mondeo”...
Imate brojnu porodicu. Da li je neko od najbližih bio u poseti?
Nisu dolazili, zbog obaveza koje imaju. Imam tri starije sestre i mlađeg brata. Najstarija Džudit je učiteljica, Estel je inženjer, a Fabijan pevačica u Francuskoj. Brat Romarik je još u školi. Supruga Anastasija je otputovala u Ameriku gde će se poroditi. Očekujemo kćerkicu u junu, do tada ću joj se pridružiti...
Kako ste upoznali suprugu?
Na Univerzitetu Masačusets na kojem smo oboje studirali. Ona je mlađa tri godine. Venčali smo se prošlog leta u Majamiju.
Kada završite karijeru, da li ćete živeti u tropskoj klimi Gabona ili ruskoj zimi?
Mislim da ćemo živeti u SAD. Kada završim karijeru neću ostati u košarci, biće mi je dosta. Baviću se nečim što je vezano za biologiju koju sam diplomirao u Americi. Od malena sam je voleo, gledao televizijski kanal o životinjama i izabrao koledž zbog nje, a ne košarke.
Kako biste opisali Gabon, da ga preporučimo onima koji turistički putuju na druge kontinente?
Gabon je veoma lep i topao. Ima puno plaža. Moj rodni grad je na obali Atlantskog okeana. Ljudi su opušteni, nema mnogo problema. Kao raj. Turisti bi trebalo to da provere, nema opasnosti, mirno je, hoteli su lepi. Sve je prirodno. Gabon je jedna od najboljih tajnih destinacija...
Svaki put kada ulazi ili izlazi iz „Pionira”, Stefon može da vidi Gabon, čiju zastavu često razvijaju navijači Partizana, na velikoj karti sveta koja krasi hodnik našeg „hrama košarke”...
-----------------------------------------------------------
Lična karta
Datum rođenja: 17. 12. 1982.
Mesto rođenja: Port Žantil, Gabon.
Visina: 202 santimetra.
Težina: 98 kg.
Trofeji: Kup „Radivoja Koraća” 2009. godine.
Karijera u SAD: Univerzitet Masačusets, Los Anđeles defendersi u Razvojnoj ligi za NBA (NBDL) u kojoj je proglašen za najboljeg odbrambenog igrača, Majami hit (NBA liga, prosek 5,5 poena i 3,5 skokova na 16 utakmica). Izabran sa 46. pozicije „drafta” za NBA 2007. godine od Golden stejt voriorsa.
Goran Kovačević