Festivalska utopija o ljudskim slobodama
Из представе „Очњак” (Фото „Дезире”)
Subotica – Na početku nije loše podsetiti se osnova, onoga što je u temelju, ili bi bar tako trebalo biti, svakog uređenog društva – Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. U predstavi „Utopija” tokom nešto manje od jednog časa Gabrijela Crnković, glumica Novosadskog pozorišta, u žestokom ritmu izgovara gotovo celokupan tekst deklaracije.
Predstavu je režirao Andraš Urban, dramaturg i saradnik reditelja je Vedrana Božinović, dok je muziku radila Irena Popović Dragović. Za ovu ulogu Gabrijela Crnković upravo je nagrađena za beskompromisni scenski nastup na nedavno završenom 74. festivalu profesionalnih pozorišta Vojvodine.
Muzički trio koji prati glumicu na sceni čine Biljana Šunjka Crnojević, Mina Stojanović i Aljoša Tasovac, inače tehničar svetla, garderoberka i dekorater Novosadskog pozorišta. Kako je u razgovoru pred ovu predstavu Urban istakao, to je bio način da se skrene pažnja i na socijalni status radnika u kulturi, radnika na minimalcu, čija se materijalna i ljudska struktura decenijama devastira.
Publika „Dezirea” radnu verziju predstave je imala prilike da vidi na zatvaranju prošlogodišnjeg festivala, a sada je pred njom bila konačna verzija. Ali poruka se nije menjala. Suvoparno formulisani principi o slobodi ličnosti, njenim pravima, dostojanstvu i ravnopravnosti izgovoreni u glumačkoj interpretaciji rastaču se kao utopija pred stvarnošću savremenog sveta.
Sa ovako žestokim preispitivanjem osnovnih načela započeo je 18. međunarodni regionalni festival savremenog pozorišta „Dezire”, a umesto bilo kakve ceremonije otvaranja ili kratkog performansa, Andraš Urban, reditelj i direktor festivala, samo je pozdravio publiku i, kako je rekao, „preveo sam sebe”, jer je kao i uvek govorio i na srpskom i na mađarskom jeziku.
Drugo ostvarenje prve festivalske večeri bila je predstava „Najmanje ledeno doba”, budimpeštanskog pozorišta „Studio K”, u režiji Danijela Matea Šandora, prema delu mađarskog pisca Janoša Tereja.
Reč je o scenskoj adaptaciji obimnog književnog dela koje kroz zamišljenu klimatsku katastrofu govori o političkim i društvenim potresima, ljudskim slabostima i neizvesnosti budućnosti. Predstava je i glumački i tehnički veoma složena, jer osmoro glumaca tumači gotovo četrdeset likova, što od izvođača zahteva neprestane transformacije i brze prelaske iz jednog karaktera u drugi. Osim toga, oni delom igraju neposredno sa scene, a delom posredstvom video-projekcije, što dodatno usložnjava njihovu ulogu.
Festival je u subotu nastavljen predstavama „Očnjak” Narodnog pozorišta iz rumunskog grada Targu Mureš, u režiji Botonda Nađa i delom iz klasične literature „Život je san” Kalderona de la Barke, u režiji Selme Spahić i izvođenju ansambla Novosadskog pozorišta.
„Očnjak” je nastao prema istoimenom filmu grčkog reditelja Jorgosa Lantimosa i scenariste Eftimisa Filipua, koji su za scenu adaptirali Dijana Nekit i Andrej K. Šerban. U središtu ovog neobičnog dela nalazi se porodica u kojoj roditelji svoju decu drže izolovanu od spoljašnjeg sveta, stvarajući sopstveni sistem pravila, značenja i istina.
Izolovanost i iskrivljena slika stvarnosti osnove su zastrašujućeg stanja u kojem živi ova porodica. Surovost, manipulacija, ksenofobija, predstavljaju granične tačke unutar kojih se kreće horor život ove pozorišne porodice.
Reditelj predstave Botond Nađ u obraćanju novinarima govorio je o pozorištu iz kojeg dolazi, a reč je o drugom po veličini teatru u Rumuniji sa ansamblom od preko 80 članova, u kojem su rumunska i mađarska trupa pod istim krovom. Poziv da sa predstavom „Očnjak” gostuju na festivalu „Dezire” je prvo ozbiljno gostovanje rumunske trupe na jednom prestižnom internacionalnom festivalu, rekao je Nađ.
Festival će biti nastavljen gostovanjem ansambla Bele Pintera iz Budimpešte u nedelju, 15. novembra, sa predstavom „Kabuki” i nakon toga nastupom glumice i muzičarke Dude Buržujke. Narednih dana publika će imati prilike da vidi predstave „Crno zlato” Beogradskog dramskog pozorišta, u režiji Olivera Frljića, „Filozofiju palanke” Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice, u režiji Andraša Urbana i „Dijaloge u snu” pariskog Ateljea 3+1, u režiji Jožefa Nađa.