Ulaganja zaobilazila stadion „Tašmajdan"
Трибине захтевају детаљну реконструкцију (Фото Д. Јевремовић)
„Ledenu ploču i klizaljke na otvorenom stadionu ,Tašmajdan’ zameniće slobodan prostor namenjen Beograđanima i njihovoj rekreaciji – teren za takozvane male sportove i loptu.” Ovako je u martu mesecu 1978. godine u „Politici” počeo članak o stadionu „Tašmajdan”, dok danas, tridesetak godina kasnije, slika terena nije nimalo vesela – nema klizališta, a ni igrališta. Akcija „Taš je naš” koju su pokrenuli Centar za nenasilni otpor i učenici Pete i Prve beogradske gimnazije, uz podršku Balkanskog fonda za lokalne inicijative i medijsko pokroviteljstvo našeg lista, pokušava da stadionu, koji je sada ništa do ruglo u strogom centru grada, da novi sjaj.
Mnoga ulaganja u objekte SRC „Tašmajdan” su, kao po pravilu, zaobilazila stadion od koga je ostala konstrukcijska olupina. „Taš je naš” pokušava da promeni ovakvu situaciju, a centralna manifestacija biće upriličena u subotu. Sportskim i kulturnim sadržajem ukazaće na dugogodišnji problem, a podršku će dati i javne ličnosti poput glumaca Nede Arnerić, Branka Cvejićai muzičara Zorana – Caneta Kostića, frontmena benda „Partibrejkers”.
Prema rečima Slobodana Romanića, upravnika stadiona „Tašmajdan”, u ovaj objekat odavno nije ulagano, a najneophodnija je popravka tribina.
– Ništa konkretno još nije urađeno, ali se procenjuje obim potrebnih građevinskih radova, na osnovu čega će biti urađena studija. Tribine su u veoma lošem stanju, pa zahtevaju detaljnu rekonstrukciju i izolaciju – objašnjava Romanić dodajući da učenici Trgovačke škole i dalje koriste stadion za časove fizičkog vaspitanja, premda o nekoj ozbiljnijoj sportskoj manifestaciji nema govora.
Stav gradskih vlasti o „slučaju Tašmajdan” jeste da je skoro obnavljanje preko potrebno, ali da ga nije realno očekivati, budući da zahteva obimne radove. Aca Kovačević, gradski sekretar za omladinu i sport, pre dva dana posetio je ovaj sportsko-rekreativni centar i razgovarao sa prvim ljudima „Taša” o obnovi stadiona.
– Objekat je u veoma lošem stanju i neophodna je kompletna analiza. Zaposleni na „Tašu” imaju ideje da se stadion uskoro osposobi, ali za to treba vremena. Grad će pomoći koliko bude u mogućnosti da ovo igralište dobije izgled nalik ostalim stadionima u Beogradu – kaže Kovačević.
Tašmajdan pamti i bolje dane. „Kršten” je kombinacijom turskih reči što znači kamen i majdan – kop, rudnik. Početke beleži kao kamenolom, a kako piše u monografiji „Tašmajdanske priče”, ovaj deo grada ušao je u istoriju prestonice i po mnogo čemu drugom. Po oslobađanju od nemačke okupacije Narodni odbor Beograda odlučio je da ga pretvori u veliki park.
Jedno vreme na Tašmajdanu je bila razapeta velika cirkuska šatra, ali novi period u životu bivšeg kamenoloma počeo je pedesetih godina prošlog veka, kada je počela gradnja sportskog stadiona.
Arhitekta Mihajlo Janković dobio je prvu Oktobarsku nagradu upravo za projekat otvorenog tašmajdanskog stadiona, a „Politika” je 4. oktobra 1953. godine objavila maketu ovog objekta.
SRC „Tašmajdan” počeo je da radi kao Preduzeće za proizvodnju leda. U vreme kada frižideri i zamrzivači nisu postojali, domaćice su na tašmajdanskom stadionu kupovale takozvani higijenski led.
Tašmajdansko klizalište zvanično je otvoreno u januaru 1954. godine turnirom za prvenstvo Srbije u hokeju, na kome je pobedio Partizan, a učestvovali su još Crvena zvezda, Spartak i Bečej.
Prema navodima „Tašmajdanskih priča”, na ovom mestu održana je i prva evropska korida van Španije. Toreador Luis Domingin je pred beogradskom publikom ubio bika i kasnije ga, zajedno sa domaćinima, pojeo u Skadarliji. Na Tašu su koncerte održala i velika imena svetske muzičke scene kao što su Tina Tarner, Elton Džon i Rej Čarls, a odigrana je i fudbalska utakmica popularnih automobila „fića”.
D. Vukotić
-----------------------------------------------------------
Odlična akustika
(/slika2)– Prvi koncert gledao sam upravo na Tašu kada mi je bilo 14 godina, a tu smo organizovali i prve svirke. Prostor je prelep i propada naočigled svih nas. Bio sam po stadionima širom bivše Jugoslavije i mogu reći da se na ovom mestu zvuk i energija najbolje prenose, akustika je odlična, oprema se lako namešta. Ova akcija treba da podstakne ljude da razmisle o tome zašto je ovaj prostor propao. Još više, treba da podstakne gradske vlasti da zadrže Taš i spasu ga ako je moguće. Pa polovina funkcionera DS-a što je sad na vlasti išla je u Petu gimnaziju i porasla u ovom kraju. Taš je naša mladost, ako spasemo Taš spasićemo i nas – kaže Zoran – Cane Kostić, vođa „Partibrejkersa”.
M. L.