Plamen koji još uvek svetli
„Велики за Вудсток”: састав „Ролингстонс” (Фото Ж. Јовановић)
Svaka godina u istoriji savremene muzike ima svoje blistave momente i nosi nešto specifično. Ipak, brojni muzički kritičari, bendovi, publika i ugledni magazini širom planete slažu se u konstataciji da se jedna godina donekle izdvaja od ostalih. Reč je o čuvenoj 1969. Ako je 1968. godina u političkom smislu bila jedna od najuticajnijih od završetka Drugog svetskog rata, onda je to u pogledu muzike svakako bila 1969. Simbolični plamen upaljen pre četrdeset godina i danas osvetljava put mnogim autorima i sastavima koji, pak, na svoj način stvaraju nove stranice muzičke istorije.
Teško je navesti sve albume objavljene tokom te godine – i to ne bilo kakve, već one koji su ušli u legendu. Kvalitet i kvantitet bendova i izvođača koji je obeležio taj period takođe je impresivan. Festivali, koncerti i turneje pojedinih sastava privlačili su na stotine hiljada ljudi i redovno bili na naslovnim stranicama dnevnih listova...
Ovu godinu obeležio je početak kraja „Bitlsa”. Maksimalno produktivni, kao i većina bendova u to vreme, Lenon, Makartni, Harison i Star objavili su dva albuma, „YellowSubmarine”, i „AbbeyRoad” (koji je na prvom mestu top listi proveo „skromnih” 17 nedelja, računajući samo Veliku Britaniju) i snimili većinu pesama za „LetitBe”, njihov poslednji studijski album, objavljen 1970. Ova godina bila je svedok i njihovog poslednjeg javnog nastupa, na krovu vlastite izdavačke kuće „Epl”.
Nekako u isto vreme, njihovi najveći muzički rivali, sastav „Rolingstons”, grabio je put ka zenitu svoje slave (dok neki tvrde da se on upravo i desio čuvene 1969). Njihov gitarista i suosnivač Brajan Džons pronađen je mrtav u bazenu svoje kuće, 3. jula. Džons je samo nekoliko meseci ranije „otpušten” iz grupe, a na njegovo mesto doveden je Mik Tejlor. „Stonsi” krajem 1969. objavljuju čuveni „LetitBleed” album, i najavljuju eru svojih „klasika” objavljenih tokom sedamdesetih godina 20. veka. Džeger, Ričards i ekipa su već te godine bili toliko veliki da su sebi dozvolili luksuz da ne učestvuju na, po mišljenju mnogih, najvećem muzičkom festivalu svih vremena – „Vudstoku”, u avgustu 1969. Njih je, sa druge strane, samo na koncertu u londonskom Hajd parku (jul) i kontroverznom nastupu na „Altamon” festivalu u decembru (simbolično nazvanom „Vudstok zapadne obale”) ukupno videlo 700.000 ljudi.
„Altamon” je takođe ušao u istoriju muzike, nažalost najviše po incidentima izazvanim nasilničkim ponašanjem „Anđela pakla”, čuvene bajkerske organizacije, koju su „Stonsi” za ovaj događaj iznajmili kao obezbeđenje. Niz incidenata kulminirao je ubistvom jednog od fanova slavnih muzičara, Meredita Hantera, koga je u prvim redovima publike nožem usmrtio jedan od članova „Anđela”, misleći da on namerava da izvrši atentat na nekog od članova grupe. Čak ni četiri decenije kasnije u potpunosti nije rasvetljena misterija da li je Hanter zaista umro od posledica ranjavanja ili preterane količine narkotika koja mu je, prilikom obdukcije, pronađena u krvi.
Džentlmensko muzičko rivalstvo između „buba” i „kamenja” u najpozitivnijim smislu uticalo je na formiranje ukusa bezbroj pop i rok bendova i publike koja je, poput sportskih navijača, uglavnom bila podeljena u dva tabora, od kojih je svaki strastveno branio boje svojih idola.
(/slika2)U pomenutoj godini „Cepelini” su objavili prva dva albuma, sa kojima su u kratkom roku stekli planetarnu popularnost. Uz svoje kolege iz sastava „DeepPurple” (koji su takođe diskografski bili aktivni pre četrdeset godina) i sastava „BlackSabbath” (formiranog na prelazu 1968. i 1969), „Cepelini” su u svojoj muzici podstakli ekspanziju hard rok i hevi metal zvuka u narednoj deceniji.
Nastupi Elvisa Prislija u hotelu „Internacional” u Las Vegasu bili su rasprodati rekordnih 57 puta uzastopno.
Ljubitelji „Motaun” zvuka takođe su uživali u ovoj godini. Naravno, ne bez razloga – neke od svojih najzapaženijih albuma ili singlova objavili su Stivi Vonder, Dajana Ros, „TheJackson 5”, „TheFourTops”, Marvin Gej, Areta Frenklin…
Veličanju gitare kao neizostavnog rok instrumenta doprineli su i Džimi Hendriks i Karlos Santana. „Santana” je ujedno i ime prvenca čuvenog gitariste meksičkog porekla. Objavljen u avgustu, album je za samo nekoliko meseci postao integralni deo kolekcije ljubitelja kvalitetnog bluz-roka.
Praktično beskrajnu listu dopunjuju albumi Boba Dilana, Džonija Keša, Dejvida Bouvija, Čaka Berija, Eltona Džona, Nila Janga, Džejmsa Brauna, Dženis Džoplin, Frenka Sinatre, sastava „Pink flojd”, „Bič bojz”, MC5, „Krim”, „CreedenceClearwaterRevival”, „TheDoors”, „TheStooges”...
Žanrovi kao što su pank i novi talas nastali su u drugoj polovini sedamdesetih, ali na posredan način svoj početka „duguju” upravo 1969. Naime, ova godina otvorila je put dominaciji simfo-roka, s jedne, i disko muzike, s druge strane, polovinom sedamdesetih 20. veka. Mnogi mladi izvođači i bendovi te epohe, revoltirani činjenicom da na tržištu dominira „teška” ili „glupa” muzika, kako su je tada nazivali, odlučili su da u novom, buntovničkom stilu, otvore poglavlje nove ere.