Svi znaju da se ne štedim…
Нина Бадрић: Могуће је остати свој
Hrvatska pop pevačica Nina Badrić održaće svoj prvi solistički koncert u Srbiji. Nastup 23. aprila u „Sava centru” će, uz retrospektivu njenog rada, predstavljati i svojevrsnu promociju poslednjeg studijskog albuma koji nosi kratak naziv – „Ljubav”.
Badrićeva je na muzičkoj sceni Hrvatske još od prve polovine devedesetih godina prošlog veka. Ipak, ovo je tek njen prvi nastup u Beogradu. U razgovoru za naš list Nina nam otkriva koji su razlozi za to:
– Publika sa prostora bivše Jugoslavije bolje se upoznala sa mojim radom na albumu, „Ljubav”, koji je sjajno prošao na svim tržištima. Čini mi se da su me ljudi nekako uspeli identifikovati, odnosno konačno spojiti glas, lik i pesme do kraja. Sa ovim albumom pojavilo se i veće interesovanje za moj koncert, i već se stvorila publika koja me prati i voli. Nisam osoba koja misli da na račun jednog hita možeš zakazivati nastupe na stadionima. Mislim da ipak ljudima na koncertu moraš ponuditi najmanje dva sata pesama uz koje su odrastali, ili ih naprosto vole sada, kao sublimaciju tvog rada.
Nina kaže da će na predstojećem koncertu dati sve od sebe i da beogradska publika može očekivati dobar nastup.
– Garantujem odličnu svirku, jer sa mnom dolaze najbolji hrvatski instrumentalisti. Svako ko je jednom došao na moj koncert, bilo gde, zna da se ne štedim. Počnimo od toga, a vi meni recite kakva sam bila kada koncert prođe.
Naša sagovornica popularnost je postigla, između ostalog, izvodeći zanimljivu mešavinu muzičkih žanrova (pop, džez, ritam i bluz...). Pitali smo je koliko je teško balansirati između ličnih ukusa i želja i očekivanja publike?
– Nije baš jednostavno kada napravite album za koji mislite da je odličan i date celog sebe za te pesme, a onda on ne bude prepoznat jer eto, baš na vašu žalost, hit postane neka turbo poskočica i vi naprosto gubite bitku. Ipak, samo trenutno. Kada sam 2001. izdala album „Nina”, za koji smatram da je bio jako hrabar u tadašnje vreme, nije naišao na prijem ljudi kakav sam očekivala. Shvatila sam tada da mu još nije bilo vreme, ni po produkciji, ni po estetici. Taj album je ipak izneo neke pesme koje i dan-danas ljudi pevaju i znaju poput „Nek ti bude kao meni”, ali tada baš i nisam imala previše posla i prilike da promovišem sve te pesme jer bi mnogi rekli da malo „olabavim” sa tim hiphop, džez ritmovima.
Iako joj je „Dora” (hrvatski izbor za „Pesmu Evrovizije”) nekoliko puta izmicala, mnoge od Nininih pesama su zaživele među njenom publikom. Pitali smo našu sagovornicu da li planira da ubuduće najzad osvoji „Doru”.
– Verujte mi na reč kada vam kažem da mi nagrade uopšte više nisu važne. U svojoj petnaestogodišnjoj karijeri sam ih se zaista nadobijala i nemam više tu sujetu da želim i ja biti priznata i prepoznata. Kada ste na početku svog puta svakako želite da vam neko kaže da vredite, a to su zapravo na neki način nagrade. Divan je osećaj biti prvi među najboljima, ali danas znam i sa sigurnošću tvrdim da se pamte samo dobre pesme. Po njima će me ljudi pamtiti i po količini ljubavi koju sam im dala u njima.
Nina važi za osobu koju prati relativno mali broj tračeva. Kaže da i u savremenom dobu ipak postoje načini da se ostane svoj, normalan, i da se izbegne tabloidizacija privatnog života.
– Jednostavno ne pristanete na mnoge stvari koje vam se nude. Ako mislite da zaista vredite, i da možete dati ljudima nešto, onda stanite ispred njih i svojim talentom pokušajte da ih „zaljubite” u to što radite. Užasavam se današnjeg načina na koji pojedini mediji pišu ili govore. Danas preko noći postanete poznati. Ali po čemu? Trebalo bi biti svestan da ste možda i nekom detetu uzor, a to već povlači određenu odgovornost. Mnogi je danas nemaju, živimo u vremenu kada je moral gotovo izumrla vrlina. Zato je Toše Proeski bio pravi raritet. Bio je slavan a pri tom pošten, častan i jednostavan.
Popularna pevačica kaže da se u trenucima „odmora” od muzike opušta u miru i da joj more pomaže da lakše prebrodi svakodnevni stres.
– Kada sam bez obaveza, što su u mom slučaju retki trenuci, tada pomalo postajem nepristupačna za sve drugo osim za mir. More me neverovatno smiruje i puni mi baterije. Uverena sam da ću jednom živeti negde na moru.
Upitana šta privatno voli da sluša, Nina dodaje da voli, uslovno rečeno, „staru” muziku, nastalu u vremenu pravih vrednosti i istinskih muzičkih velikana.
– Pomalo patim za onim starim autorima po kojima se pisala muzika i koji su određivali muzičke pravce u svetu, koje je publika tokom godina pretvorila u klasike. Nedavno sam bila na koncertu Stivija Vondera. To je to! Čista emocija i neviđeni talent. Bog je bio velikodušan prema njemu jer se njegova muzika i glas i ne može drugačije opisati nego kao pesma anđela.