Hoćemo li u regionalnu ligu
U poslednjih nekoliko meseci fudbalski ljudi iz Srbije i Hrvatske predlažu osnivanje neke vrste regionalne nogometne lige, čime bi se, kažu, podigao kvalitet ove igre i u jednoj i u drugoj državi. Imali bismo jače takmičenje, sportsko-nacionalnu tenziju koja pozitivno motiviše i jedne i druge, jer sve ovo vreme, otkako smo se razdružili, traje i polemika – čiji fudbal je bolji. Ima dosta pristalica zajedničke lige koja bi sadržajno učinila boljim i sveukupne odnose – ali veliki je i broj protivnika takve vrste takmičenja. Izgovor je, naravno, uvek isti – još je rano, političke tenzije još nisu splasnule, ratne rane nisu zalečene i niko jednom takvom takmičenju, bar u ovom trenutku, ne bi mogao da garantuje – bezbednost.
Inače, pored ove aktuelne priče o nekoj vrsti fudbalsko-sportskog približavanja uporedo traje i rasprava o tome čiji je fudbal kvalitetniji.
Hrvatska je, kao samostalna država, bila treća na svetskom prvenstvu u Francuskoj (1998. godine), dok su njeni timovi, Dinamo i Hajduk, učestvovali u najprestižnijem evropskom klupskom takmičenju – Ligi šampiona. Iz Srbije je samo beogradski Partizan uspeo da se probije u Ligu šampiona.
Zanimljiva je, u tom smislu, izjava (za hrvatske medije) Save Miloševića, našeg fudbalskog reprezentativca, koji smatra da su se, što se fudbala tiče, Hrvati bolje snašli od nas.
„Hrvatski fudbaleri su”, objašnjava Milošević, „odmah po nastanku nove države snažno osećali taj hrvatski dres. Mi, opet, četiri, pet godina nismo mogli da pronađemo taj novi identitet. Jesmo li Jugoslavija, Srbija i Crna Gora ili Srbija? Te stvari sada mogu da deluju kao detalji, ali su mnogo značile na terenu. Srbija tek sada prolazi ono što je Hrvatska prošla pre deset godina.”
Da se hrvatski mediji sve više interesuju šta se događa u sportu, posebno u fudbalu Srbije, najbolje, čini se, ilustruje primer Crvene zvezde i njene aktuelne krize. Veliki broj Hrvata je u različitim periodima nosio dres crveno-belih i sve njihove izjave su bez izuzetaka imale pozitivan kontekst - da najpopularniji srpski klub neće doživeti tužnu sudbinu da se ugasi. O Zvezdi su se, biranim rečima, izjašnjavali Beara, Prosinečki, Ivković, Bračun, Jurić i mnogi drugi bivši igrači najtrofejnijeg srpskog fudbalskog brenda.
U ovom trenutku su Hrvati, čini se, više zainteresovani za formiranje zajedničke lige, za novo odmeravanje snaga sa srpskim klubovima, jer su i sami uvideli da limitirano fudbalsko tržište, odnosno liga skromnog takmičarskog i stručnog kapaciteta, nikome ne donosi sreću. U tom smislu dosta je, svakako, indikativna izjava selektora hrvatske fudbalske reprezentacije Slavena Bilića, koji bez političke ili nacionalne ostrašćenosti konstatuje:
„Mečevi između Srbije i Hrvatske uvek su nosili višak adrenalina, ali bitno je da nestane mržnja. Treba otvoreno reći da je između nas bilo rata. Srbi kažu da je to bilo davno, da je prošlo 15 godina, dok je kod nas stanje kao da se rat završio juče. Regionalna liga bi bila dobra za sve, ali fudbal je ipak specifičan. Mi koji smo živeli u staroj Jugoslaviji pamtimo doba velike četvorke, dok mom sinu ta rivalstva ništa ne znače jer i ne zna za njih. Verujem da je tako i u Srbiji...”
Dosadašnja iskustva u „poratnim” susretima Srba i Hrvata nisu tako traumatična. Prošlost se teško zaboravlja, ali je, čini se, i u Srbiji i u Hrvatskoj sazrela svest da se u EU ne može bez fundamentalnog „redizajniranja” međusobnih odnosa.
U svakom slučaju potrebno je razmisliti o nekoj vrsti zajedničkog takmičenja, baš kao što su to uradili košarkaši.
Doktor ekonomskih nauka, tim-menadžer u FS Srbije