Projekti za jugoistok Evrope
Jugoistočna Europa je opet na prekretnici, suočena s potrebom završetka mira u vrijeme financijske krize i ekonomske recesije. Jer, dovršenje mira na Balkanu nužno je zbog zemalja i ljudi ovog dijela Europe, ali i radi dovršenja najvećeg projekta u novijoj europskoj povijesti – izgradnje ujedinjene slobodne Europe. Zbog usporavanja gospodarstava i s time povezanih socijalnih posljedica, činjenica je da nijedna regija u Europi u novijoj povijesti našeg kontinenta nije bila suočena s tako teškim uvjetima za poratnu stabilizaciju i oporavak.
Ali, i u vremenima krize nema alternative napredovanju. Krizu treba pretvoriti u razvojnu šansu.
Poglavito zato što danas, u relativno kratkom periodu nakon godina rata, napetosti i uzajamnih nepovjerenja, regija zaista ulaže napore kako bi napredovala na europskom i euroatlantskom putu. Danas su sve zemlje tzv. zapadnog Balkana i jugoistočne Europe na različite načine institucionalno već povezane sa EU. Mnoge od njih su uključene i u NATO, a s članstvom Albanije i Hrvatske širi se okvir zajedničke odgovornosti za sigurnost i stabilnost ovog dijela Europe. Ta činjenica je iznimno vrijedna jer institucionalne veze omogućuju duhu otvorenosti i suradnje da se širi regijom. Na taj način stvara se i povoljnija klima za rješavanje preostalih neriješenih bilateralnih i statusnih pitanja u regiji, u duhu dijaloga, kompromisa, na temelju međunarodnog prava i, svakako, bez uzajamnih uvjetovanja.
Stoga zemlje regije, ali i Europska unija i međunarodna zajednica, moraju učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi zadržale i učvrstile postignutu razinu stabilnosti i sigurnosti u ovim vremenima gospodarskih i socijalnih posljedica krize, te sačuvale i osnažile politiku europskog proširenja na svaku zemlju aspiranta iz jugoistočne Europe.
Jugoistočna Europa je, dakle, pred izborom između pronalaženja političkih rješenja koja će voditi naprijed ili, s druge strane, produženja stagnacije i statusa kvo. To je izbor povijesnih razmjera, koji će utjecati na budućnost naroda i građana ovog dijela Europe. To je izbor između budućnosti i prošlosti, između odgovornog državništva i politike inercije.
U političkom smislu, to je izbor između politike koja će voditi naprijed i zajednički tražiti odgovor na krizu, ili prepuštanja jugoistočne Europe, a napose tzv. zapadnog Balkana, ostanku izvan europskih tokova.
Vijeće za regionalnu suradnju (RCC) zajedno s češkim, te budućim švedskim predsjedništvom EU, razradilo je inicijativu okupljanja zemalja jugoistočne Europe oko novestrateške platforme koja bi promicala velike regionalne razvojne projekte u najprioritetnijim područjima za nacionalna gospodarstva regije, kao što su energetika, infrastruktura i transport, koji bi se mogli proširiti i na druge sektore kao što su zaštita okoliša, informativne tehnologije... Regionalna konferencija na temu javno-privatnog partnerstva koju RCC priprema za deveti mesec ove godine otvorit će prostor i za uključivanje privatnog sektora u razvoj takvih velikih regionalnih infrastrukturnih projekata.
Europska komisija i međunarodne financijske institucije su također upoznate s inicijativom, a plan provedbe treba biti potvrđen na predstojećem sastanku na vrhu Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi (SEECP) koji će biti održan 5. juna2009. u Kišinjevu u Moldaviji, što bi omogućilo RCC-u i predsjedništvima EU da krenu s operativnom razradom.
Pokretačka snaga inicijative leži u održavanju dinamičnosti nacionalnih gospodarstava putem svojevrsnog ,,New Deala” koji bi također omogućio brzi odgovor na moguće nepovoljne socijalne aspekte trenutne krize, na pozadini brojnih još nerješenih političkih odnosa.
Dodatna vrijednost inicijative je u tome što bi veliki regionalni projekti poticali reforme povezane s pristupanjem EU.
Došlo je vrijeme za smjele, hrabre i velike ideje za jugoistočnu Europu. Trenutna kriza može se pretvoriti u priliku za nadoknađivanje vremena izgubljenog tijekom proteklih desetljeća. Povijest se ne smije ponoviti, a budućnost mora postati dostižna.
Glavni sekretar Veća za regionalnu saradnju