Japan plaća gastarbajterima povratak kući
И у Токију има бескућника Фото АФП
Zabrinuta zbog velikog broja „dođoša”, naročito onih koji su bez posla, japanska vlada odlučila je Južnoamerikancima da kupi avionske karte za povratak kućama jer fabrike smanjuju proizvodnju. Oslobađanje od stranaca, koji su prvi na udaru za otpuštanje, dodatno će pomoći Japanu da smanji broj nezaposlenih, koji se, prema zvaničnim podacima, popeo na 4,4 odsto, što je najveći procenat zabeležen u protekle tri godine.
Kako prenosi jučerašnja svetska štampa, reč je, naime, o tome da će oni koju budu prihvatili dobrovoljnu deportaciju dobiti 3.000 dolara i još po 2.000 za svakog člana porodice kojeg budu poveli sa sobom. Ova ponuda odnosi se samo na nekoliko stotina hiljada Južnoamerikance japanskog porekla (na japanskom Nikei) pre svega Brazilce, koje je Japan na osnovu mogućnosti za lako dobijanje specijalnih viza za rad u fabrikama, devedesetih godina prošlog veka, počeo pozivati da dođu u zemlju predaka. Poenta je, u stvari, bila u tome da je Japan tada hteo da popuni rasuću prazninu na svom tržištu rada stvorenu padom nataliteta.
Osim ovoga, strani radnici prihvatali su takozvane „tri-K” poslove – „kitsui, kitanai, kiken” – što u prevodu znači „teške, prljave, opasne”, one poslove koje su Japanci ranije izbegavali.
Zajedno sa Kinezima, koji u Japanu borave na osnovu viza za obučavanje, broj legalnih inostranih radnika dostigao je gotovo pola miliona. Konkretno, kompanije za proizvodnju rezervnih delova za „tojotu” u velikoj meri oslanjale su se baš na ovu radnu snagu, s obzirom na to da je tražnja japanskih automobila u Sjedinjenim Državama i na ostalim inostranim tržištima u to vreme rasla.
U zajednicama kao što je Tojota Siti u centralnom delu Japana, sedištu vodećeg proizvođača automobila u svetu, ovi radnici čine četiri odsto stanovništva.
Prošlogodišnja globalna tražnja za automobilima smanjila se za 14 miliona vozila, a sa njom i potreba za radnim mestima na kojima su zaposleni Brazilci i Kinezi.
Ukoliko bi ih vratili kućama, u Južnu Ameriku, jedno izvesno vreme ispraznili bi se biroi za zapošljavanje i stranci bi bili sklonjeni sa ulica. Međutim, postoji bojazan da bi u nekom trenutku japanska vlada možda mogla da zažali zbog odluke koju je donela pre dva dana. Globalni ekonomski oporavak trebalo bi da donese oživljavanje tražnje japanskih automobila, a kada se to bude dogodilo Japan će imati mnogo manje radnika koji će ljudstvom popunjavati njegove fabrike.
S obzirom na činjenicu da stari mnogo brže od ostalih nacija, japansko stanovništvo već je počelo da se brojno smanjuje. U statistikama vlade predviđa se da će do 2030. godine biti deset miliona ljudi manje. U isto vreme, radne snage u Japanu godišnje će biti manje za oko pola miliona.
S. Stijović