Nemoćna odvojena grupa
Prvo – pokazalo se da je jedan od najizrazitijih i najuočljivijih procesa razdvajanja rezidencijalna (prostorna) segregacija.Do prostorne segregacije Roma došlo je delimično nasilnim putem, ali i na spontan način, tako da danas Romi žive skoro u svim zemljama jugoistočne Evrope na isti način – u zasebnim naseobinama, „ciganskimmahalama”, koje karakteriše poseban način života i stanovanja. Takve naseobine predstavljaju specifičan vid geto naselja, koji se, inače, susreće u svim onim situacijama za koje je karakteristično postojanje dominantne većine i podređene manjine.
Drugo – različiti vidovi diskriminacije nisu samo implicirani u subproleterskom položaju Roma nego se relativno otvoreno pokazuju u sledećim dimenzijama. Na primer, kada je reč o zapošljavanju, podaci govore da Romi ne samo da su u najvećem broju nezaposleni nego su za njih, po pravilu, „rezervisani” oni poslovi koji su najmanje plaćeni,necenjeni i stigmatizirajući(čistači ulica, pomoćni radnici u fabrikama, radnici na grobljima i sl.).
Treće – otežane mogućnosti školovanja, kao najizrazitiji vid diskriminacije, takođe, karakterišuromsku etničku grupu: učešće Roma u nepismenom stanovništvu je u svim zemljama u kojima žive, najveće.
Četvrto – u društvenoj moći, odnosno političkoj participaciji i uticaju Roma, može se govoriti kao o izuzetno nemoćnoj grupi. Tek poslednjih godinaRomi su se uključili u politički život, osnivajući, po ugledu na većinski narod, veliki broj sopstvenih partija, čime slabe svoju konkurentsku moć.
Mehanizmi diskriminacije mogu se zapaziti i u funkcionisanju ustanova socijalne i zdravstvene zaštite. To su, inače, delatnosti koje bitno određuju životne šanse ljudi. Zbog siromaštva u kome žive, a koje podrazumeva u prvom redu nedovoljno sredstava za život i zdravstvene probleme, Romi su najviše upućeni upravo na ustanove navedenih službi. Na posredan način i, ne kao jedini činilac, odnos zdravstvenih i socijalnih institucija prema Romima odražava se i na dužinu života romske populacije: u ukupnom starosnom kontingentu, Romi u grupi „60 i više godina” učestvuju od 4 do 5 odsto, dok pripadnika većinskog naroda u ovoj starosnoj grupi ima 12 odsto i više. Takođe, kod Roma stopa mortaliteta mnogo je izrazitija nego u većinskoj grupi: na primer, u Srbiji ona je za Rome 21 odsto, a za ostalu ukupnu populaciju devet odsto.
Na kraju, pretpostavlja se da u nekom višenacionalnom društvenom sistemu može doći do postojanog etničkog grupisanja sa izrazito subproleterskom grupom sastavljenom od etničkih manjina ukoliko svim ili samo pojedinim manjinskim grupama ni u generacijskoj perspektivi ne bude otvorena tzv. strukturna integracija preko koje se ojačava konkurentska sposobnost grupe. U takvom su položaju sve one grupe od kojih se očekuje i zahteva da pretrpe akulturaciju u smislu „zaboravljanja” sopstvene kulture. Time se takva grupa nužno odriče perspektiva uvažavanja različitosti i razvoja kulturnog pluralizma. Ove grupe su istovremeno izložene dejstvu diskriminacije i segregacije kao mehanizama koji sprečavaju ili ograničavaju integraciju u većinsko društvo. Na osnovu iskustva i poređenja pojedinih manjina, takav status, po pravilu, imaju rasne manjine ili one etničke grupe koje se kulturno i fizički razlikuju od većine, što je dovelo do stvaranja predrasuda prema njima i diskriminacije. Upravo takav položaj kroz istoriju imali su Romi, a takav položaj ih karakteriše i danas. Njima nije ponuđena ni asimilacija ni „kulturni pluralizam” već se od njih očekivala samo delimična akulturacija koja nije vodila ka socijalnoj i strukturnoj integraciji. Takvi međuetnički odnosi nužno su doveli do degradacije romske grupe i njene nemoći da se organizuje u cilju promene sopstvenog položaja.
Sutra: Kod lepog izgleda
Sociolog, predsednik Društva za unapređivanje romskih naselja