Federalna policija: Glavaš je u BiH
SARAJEVO –Branimir Glavaš, koji je u Hrvatskoj osuđen na deset godina zatvora zbog ratnih zločina protiv srpskih civila u Osijeku 1991, podneo je 8. maja zahtev da mu se izda lična karta u opštini Ljubuški u Hercegovini.
Policija Zapadnohercegovačkog kantona saopštila je da je Glavaš priložio svu potrebnu dokumentaciju - izvod iz matične knjige rođenih, uverenje o državljanstvu, overenu kopiju lične karte Hrvatske, izjavu da ne poseduje nijedan dokument BiH i uplatnice.
Glavaš je u oktobru prošle godine preko ovlašćenog opunomoćenika podneo zahtev za naknadni upis u matičnu knjigu rođenih, kao i da mu je urađen nacrt rešenja prema kompletnoj dokumentaciji potrebnoj za upis na osnovu porekla, navela je policija.
U saopštenju se dodaje da je MUP Zapadnohercegovačkog kantona kopiju kompletne dokumentacije s nacrtom rešenja dostavio Ministarstvu civilnih poslova BiH, koje je 20. novembra prosle godine dalo saglasnost na rešenje.
MUP je saopštio je Glavaš ispunio sve zakonom propisane uslove za izdavanje državljanstva.
Dodaje se da za Glavašem ne postoji poternica i da se može nesmetano kretati na teritoriji cele BiH.
Glavaš je rođen u Osijeku u Hrvatskoj, a njegovi roditelji u selu Drinovac kod Gruda u Hercegovini.
Branimir Glavaš, koji je u prvostepenom postupku osuđen na kaznu zatvora u trajanju deset godina zbog ratnih zločina protiv srpskih civila u Osijeku 1991 godine, prebegao je u BiH.
OSIJEK – Nakon hrvatske i federalna policija u Sarajevu je potvrdila da se Branimir Glavaš nalazi u Bosni, ali još nema pravne osnove da on bude lišen slobode, jer ga štiti poslanički imunitet.
Zahtev za pritvaranje sud je Saboru uputio, ali je tamo rečeno da, pošto se radno vreme parlamenta završilo, zahtev može da bude uručen tek u ponedeljak.
Sve ako zahtev i bude uručen, nejasno je kako bi Glavaš trebalo da bude pritvoren, jer Hrvatska i BiH nemaju odgovarajući sporazum o ekstradiciji.
U međuvremenu je zanimljiva priča kako je on uspevao da bude gospodar života i smrti u Slavoniji.
Glavaš je tokom 15 godina vlasti u Osijeku, od prvih višestranačkih izbora 1990. do 2005. i razlaza s HDZ, ispleo gustu mrežu poslušnih saradnika.
U toj mreži je na svim važnijim funkcijama - od politike i privrede preko medija do sporta i estrade - imao sebi odane ljude.
Ta mreža nije bitno oslabila ni posle 2005, jer je stvaranjem vlastite stranke HDSSB i osvajanjem vlasti u Osijeku i baranjskoj županiji zadržao najvažnije poluge uticaja.
Istraga o ratnim zločinima u Osijeku bila je nezamisliva, jer je dugogodišnji šef policije bio Glavašev kum Dubravko Jezerčić, predsednik Županijskog suda njegov bliski stranački kolega Petar Kljajić, a županijski tužilac Miroslav Jukić redovno je kod njega odlazio na kafu.
Svestan snage medija, koji su mu bitno pomogli u građenju političke karijere i dobijanju izbora, stavio ih je pod apsolutnu kontrolu.
Slavonska televizija u potpunosti, a u nešto manjoj meri Glas Slavonije i Slavonski radio pod njegovom su kontrolom.
Predsednik uprave Glasa Slavonije, Ivan Šimić, bivši je pripadnik BOB (Branimirove osječke bojne), a Sanja Marketić, bliska Glavaševa saradnica, urednica je u tom listu i najveća deoničarka Slavonske televizije.
Kako je imao presudnu ulogu u postavljanju čelnih ljudi osječkog sveučilišta, njegov su izbor bili bivši rektor Josip Planinić i njegova sadašnja naslednica Gordana Kralik.
Na svakom od fakulteta imao je svoje ljude, od kojih su neki i danas članovi njegove stranke.
Veliku pomoć Glavašu, dok se nalazio na oporavku od štrajka glađu u osječkoj bolnici, davali su upravnik Željko Vranješ, te posebno šef lekarskog konzilijuma dr Aleksandar Vučev.
Dijagnoze koje su uspostavljene, pokazale su se problematične, pa je Glavaš nakon višemesečnog šetanja po raznim odeljenjima iz bolnice otpušten samo zahvaljujući principijelnosti jedne tamošnje lekarke.
Iako je u bolnici bio pritvorenik, uživao je potpunu slobodu, tamo držao sastanke stranačkog rukovodstva, a u bolničkoj je sobi snimio i predizborni spot.
Zbog blagonaklonosti sudskih stražara koji su ga čuvali, smenjena je Glavašu takođe sklona uprava osječkog zatvora.
Početkom 90-ih maknuo je više od stotinu osječkih direktora, a ljudima od poverenja omogućio preuzimanje važnih firmi.
Tako je ispleo gustu mrežu svojih poslušnika u privredi.
Na čelno mesto Slavonske banke (sada Hipo banke) postavio je svog čoveka Ivana Mihaljevića, odlučujući ko će i pod kakvim uslovima dobijati kredite.
Dok je bio u nadzornom odboru te banke, Glavaš je, uz Mihaljevićev potpis, banci prodao svoj stan za 260.000 maraka, koji je u otkupu nekoliko godina ranije platio samo 3.700 maraka.
Znatnim donacijama koje je kao župan delio crkvama u Slavoniji, uživao je simpatije đakovačkih biskupa, posebno Marina Srakića koji ga je i posetio u pritvoru.
Ispleo je snažnu mrežu svojih ljudi i u sportu.
Kao predsednik NK Osijeka kontrolisao je fudbalski klub, ali i navijačku skupinu Kohorta.
Glavaš nije zanemario ni uticaj estrade, pa je Kiću Slabinca instalirao za svog zamenika u Saboru i osigurao mu saborsku penziju. Blizak Glavašu je i pevač Miroslav Škoro.