Nije gotovo

12. 05. 2009. 22:00

Kao da nas je zahvatila mala euforija. Preuranjena, može biti opasna i zasnovana na podatku da je zaustavljen pad izvoza. Da li je taj podatak dovoljan za tvrdnju da je ekonomska kriza u Srbiji ušla u završnu fazu i da srpska privreda u narednom periodu može da očekuje nastavak oporavka?

Razumljiva je potreba domaćih zvaničnika da „narodu” pruže trunku optimizma. Dubina krize, rok trajanja, njeni efekti, neizvesnost koju donosi i realni egzistencijalni strahovi... sve su to loše vesti koje opterećuju ljude, a političarima služe kao argument da s vremena na vreme građanima ponude i neku dobru vest.

Ali s toliko „dobrim” vestima, kao što je ona da krizi već vidimo leđa, čini se da je rano narkotizovati javno mnjenje u Srbiji. Dok se ceo svet od oktobra prošle godine dizao na noge zbog finansijske pandemije, srpski zvaničnici uljuljkivali su sebe i javnost u snove o otpornosti naše ekonomije na krizu i „kolateralnoj koristi” koju će domaća privreda imati od te globalne pošasti. Ispostavilo se da nam se naše „lako ćemo” kasnije obilo o glavu. Toliko da je ministar ekonomije u jednom od poslenovogodišnjih intervjua priznao da je vlada „možda” bolovala od sindroma „uspavane lepotice” i propustila priliku da brže reaguje.

Da li sada zbog tog propusta treba brzo reagovati i saopštiti vest da kriza odlazi?

Ima smisla na takav način motivisati ljude da izdrže i istraju, uz svest da i politička elita čini ono što je u njenoj moći da građanima olakša život. Nema, međutim, smisla na takav način bildovati javno mnjenje i navesti obične ljude da poveruju u moć poštapalice „lako ćemo”.

Iz dva razloga.

Prvi je što iz poslovnih krugova stižu upozorenja da glavni udar recesije tek stiže i da bi septembar mogao biti špic krize u Srbiji. A i svi signali koji stižu iz sveta ne daju prevelike nade da je kriza na izdisaju. Naprotiv. Tu, kod nas, u komšiluku veliki „Arcelor Mital” u rumunskom gradu Galaci odlučio je da svih 11.700 radnika periodično upućuje na prinudni odmor od po 10 dana. U Evropi je s dužnom pažnjom primljeno upozorenje šefa Saveza nemačkih sindikata Mihaela Zomera da su u toj zemlji mogući socijalni nemiri ukoliko firme zbog recesije počnu sa masovnim otpuštanjem radnika. A u Americi je Martin Feldštajn, profesor Harvarda i jedan od ekonomskih savetnika predsednika Baraka Obame, izjavio da će recesija u SAD potrajati i u dobrom delu iduće godine.

Ne treba posebno dokazivati da za Srbiju nema izlaska iz krize dok velike privrede ne ozdrave.

Drugi razlog krije se u sferi etnopsihologije i mentaliteta. Kad u Srbiji kažemo „ima problema”, onda svi prionemo i radimo da ga rešimo. Kad kažemo „nema problema”, onda niko ništa ne radi i svi čekamo da se problem reši sam od sebe.

Zašto Nemci stalno imaju problem?