Osveta prevarenog đuvegije

14. 05. 2009. 22:00

(Срђан Печеничић)

Srpska kumstva su čuvena. Ako se međusobno ne poubijaju, svedoci venčanja i mladenci ostaju doživotni, odani prijatelji. Priče se ispredaju i o pogledima između kuma i kume, pa i o tome da đuvegija često tu umeša prste. Sva sreća da je tako, jer se sad možemo pohvaliti da bar u nečemu držimo korak sa svetom. O tome svedoči urbana legenda koja se, navodno, odigrala u Klemsonu, SAD. A mogla je, vala, lako i kod nas.

Mit

Venčanje mladog američkog bračnog para proteklo je kako dolikuje. Svečano, otmeno i što je najvažnije – oboje su rekli „da” pred sveštenikom. Iako je izvesno da niko od prisutnih nije mogao ni naslutiti brodolom koji se spremao, mnogi od gostiju kasnije su tvrdili da se od početka nevolja mogla namirisati u vazduhu.

Elem, veselje za 300 zvanica koje su priredili mladini roditelji odgovaralo je umerenoj srpskoj svadbi, ali se „preko bare” smatralo pravom feštom. U svakom slučaju, gosti su satima posle venčanja uživali uz piće, hranu i muziku. Prasetine nije bilo, već kojekakvih zapadnjačkih izmotancija. A ni pevaljku u miniću nije baš mogao da zameni orkestar uglađenih momaka. Ipak, dobro su se držali.

U jednom trenutku svirku je prekinuo raspoloženi mladoženja. Uzeo je mikrofon od pevača i uz širok osmeh obratio se zvanicama: „Želim da vam zahvalim što ste uveličali ovaj divan događaj i što ste doneli tako lepe poklone. Zato sam odlučio da i ja darujem vas. Ispod svakog sedišta nalazi se koverta koju bi trebalo da otvorite”.

Kad su svatovi to učinili, imali su šta i da vide – fotografiju mladoženjinog kuma i mlade na kojoj vode ljubav. Nesuđeni muž sačekao je trenutak da neverica kod zvanica preraste u zgražavanje, te je, kao da je naš, sočno i lepo opsovao „dvojac” sa slike.

Brak je poništio koliko sutradan, a njegova osveta bila je višestruka: em je mirne duše gledao kako mladini roditelji plaćaju 32.000 dolara za propalu svadbu, em je pred najbližima osramotio i kuma i ženu koja ga je izdala.

Činjenice

Ova urbana legenda nije istinita, iako je od 1985. godine, kad se pojavila, do danas, objavljivana u više severnoameričkih novina i časopisa. Kao tačna, razume se. Od početka su postojale dve verzije priče: u jednoj je prevaren mladoženja, u drugoj mlada. Poslednji novinski članak u kojem se prepričava slična svadba objavljen je 1995. godine u „Čikago tribjunu”. Od tada se mit, preseljenjem na Internet, širi svetom.