Iskrenost i pragmatičnost
Џозеф Бајден
Poseti potpredsednika SAD Džozefa Bajdena ne treba prilaziti polazeći od njegovih poznatih stavova o Srbima i Srbiji dok je bio senator nego od činjenice da sada zastupa politiku koju u osnovi određuje predsednik Obama. Kao što je poznato, njen okvir čini želja za dijalogom, saradnjom i partnerstvom širom sveta. Verujem da će naš predsednik iskoristiti ovu priliku da pozove predsednika Obamu da i sam što pre poseti našu zemlju.
Naša politika prema SAD, po mom mišljenju, treba i nadalje da nastoji da postigne što veću sinergiju iskrenosti i pragmatičnosti.
Iskrenost je neophodna i zato da bismo izbegli eventualni nesporazum koji bi nastao ako bi američka strana očekivala da ćemo promeniti našu politiku: odbijanja otcepljenja Kosova i Metohije, izgradnje specijalnih paralelnih odnosa sa Republikom Srpskom u okviru teritorijalne celovitosti BiH, takođe, utemeljene dejtonsko-pariskim sporazumom; i nastojanja da imamo podjednako dobre odnose i sa SAD i Rusijom a pragmatičnost treba da nam omogući da se u odnosima sa SAD što je više moguće skoncentrišemo na međusobne interese i pitanja o kojima imamo iste ili barem slične stavove.
Kad je reč o Kosovu i Metohiji, od Amerike bismo s pravom prvenstveno mogli da očekujemo da pomogne da se konačno utvrdi istina o nestalim osobama, kao i odgovornost za zločine prema njima, dabome uključujući i vađenje njihovih organa, zatim pomoć raseljenim i izbeglicama, povratak ili barem kompenzaciju za našu uzurpiranu državnu i ličnu imovinu, garantovanje bezbednosti nealbanskog stanovništva, naših manastira i drugih kulturnih institucija i dobara…
Niko me ne može ubediti da SAD ne mogu ako žele da iskoriste svoj ogroman uticaj da Srbija što pre bude primljena u Evropsku uniju.
Nema opravdanja ni za to što ne postoji direktna avionska veza naše zemlje sa SAD, ako ni zbog čega drugog a ono zbog naših brojnih sunarodnika koji tamo stalno žive ili privremeno borave.
SAD su nekada u odnosima sa nama u punoj meri koristile svoju „meku moć” (privredni, naučni i kulturni uticaj i razmenu). Nikad mi neće biti jasno zašto su, na primer, praktično zatvorile svoju čitaonicu u centru Beograda, dok su druge ambasade unapredile svoje. Pitam se i zašto su stipendije za školovanje i naučno usavršavanje za naše građane, podršku naučnim, obrazovnim i umetničkim projektima i prevođenju i izdavanju knjiga SAD svele na minimum dok su nekada i u tom pogledu bile vrlo izdašne.
Dobro bi bilo da i američke vlasti i privatne fondacije i finansijski podrže osnivanje katedre za srpski jezik i književnost na čuvenom Kolumbija univerzitetu u Njujorku. U toku su višegodišnji napori „Njegoš fondacije” pri tom univerzitetu da sakupi neophodan novac za to, pri čemu valja istaći da se predsednik Tadić stavio na čelo tih nastojanja.
Predsednik Foruma za nacionalnu strategiju