U carstvu mraka
Osvanula je nedavno vest u novinama da u Beogradu planiraju osnivanje komisije za praćenje komunalnih poslova da se ne bi i dalje događalo da jednu istu ulicu različiti komunalci u kratkom vremenskom roku raskopavaju više puta. Informacija je svakako za pohvalu, uz jednu kratku napomenu. Pre tri godine, isti vaš novinar napisao je kritički tekst na tu temu i naveo sasvim konkretan primer da su neku ulicu, koliko danas, ljudi iz "Beograd puta" asfaltirali, da bi je za nekoliko dana neki drugi ljudi raskopali. Na pitanje šta se to radi odgovor je glasio da je reč o uvođenju gasovoda.
Reagovanje na taj tekst iz Skupštine grada bilo je žestoko. U maniru: zašto novinar piše gluposti kada se zna da se svakog četvrtka u gradskoj kući predstavnici komunalaca uredno dogovaraju šta i gde treba raditi po gradu upravo da bi se izbeglo udvostručavanje radova? Bogu hvala, posle tri godine, demantovali su sami sebe i ustvari obelodanili isto ono što je i novinar napisao. Što su mu tom prilikom pripisivali sve i svašta nije ni toliko važno koliko je zanimljivo saznanje da su od tada pa nadalje, do današnjih dana, bukvalno krčmili novac beogradskih poreskih obveznika, što su se ponašali i ponašaju krajnje bahato i rečju - ne polažu račun za svoj rad nikome.
Kada se tome dodaju i neprekidni nesporazumi sa ljudima iz republičke vlasti oko toga šta je čija nadležnost, onda je papazjanija gotova stvar. I sasvim određeno pitanje: čija je briga stanje kolovoza i osvetljenost na Ibarskoj magistrali na delu koji vodi stanovnike Petlovog brda do svojih kuća? "Petlić" se vodi kao gradsko naselje u kojem živi nekoliko desetina hiljada duša, ali ne i saobraćajnica kojom se stiže do njega. I kada je nedavno pao prvi ovogodišnji sneg, pa potom magla i noć, putnici i vozači nisu mogli ni pomoću trika da pronađu ni sredinu ni ivice ulice. Sudari i nesreće, pogibije i štete u ovom slučaju pripisuju se kao greh stradalih, a ne krivcima koji su posredno uzrokovali haos na asfaltu. O tome se vodio razgovor i u redakciji Beogradske hronike "Politike" pre dve godine kome je prisustvovao i tadašnji gradonačelnik. Shvatajući tu potrebu kao zaista veliku realnost hiljada sugrađana, obećao je da će učiniti sve što je u njegovoj moći da obezbedi svetiljke na tom putu, ne dužem od dva kilometra. Od toga nije bilo ništa.
Kao što takođe nije bilo ništa od osvetljavanja novog obrenovačkog druma. Malo-malo, mediji objave užasne vesti da je na tom drumu smrti u noći izginulo jedno, dvoje, troje ljudi, uz obaveznu informaciju da su štete totalne. Te učestale vesti kao da uopšte ne zanimaju one koji su dužni, i zakonski i moralno, da nešto učine i spreče buduće tragedije. Da učine nešto, znači da provedu kablove sa strujom, obezbede ne baš toliko skupe bandere i svetiljke i puste električnu energiju. Je li to takav investicioni problem u odnosu na druge megalomanske zahvate koje gradska vlast uredno čini?
I još jednom - kao što takođe nije bilo ništa od uvođenja svetla od autoputa do zgrade aerodroma. Zašto, nikom nije jasno. Reč je takođe o kilometru-dva puta koji noću deluje sablasno u odnosu na blještavilo pristanišnog zdanja. O lošem utisku naših gostuju, turista ne treba govoriti, niti im objašnjavati ko su i kakvi ljudi u našoj vlasti. Oni to i sami vide, ali valjda iz pristojnosti ćute.