Kamo sreće da mi se sudilo u Hagu

Od našeg dopisnika
Mostar – Hrvatski političar i general Branimir Glavaš, koji je uoči izricanja desetogodišnje presude Županijskog suda u Zagrebu zbog ratnog zločina počinjenog nad Srbima na području Osijeka pobegao u Bosnu i Hercegovinu, tvrdi da je nevin i da je žrtva montiranog sudsko-političkog procesa iza koga stoji hrvatski premijer Ivo Sanader.

Glavaš u ekskluzivnom intervjuu „Politici” optužuje Sanadera da je od Hrvatske napravio mafijašku državu. Ističe da je spreman da mu se ponovo sudi u BiH, čiji je državljanin.  

Kako ste odlučili da dođete u Bosnu i Hercegovinu?

Onoga momenta kada sam saznao da će presuda biti osuđujuća, i to dvocifrenim brojem, odlučio sam otići u egzil. Nisam želeo da priuštim zadovoljstvo mom smrtnom neprijatelju Sanaderu da me hapsi po treći put.

Kako komentarišete presudu kojom ste zbog ratnog zločina nad Srbima u Osijeku osuđeni na deset godina zatvora?

Iako, po pravilu, ne bi trebalo komentarisati nepravomoćnu presudu, ja ću to ipak učiniti jer se radi o političkoj presudi koja nema nikakve veze sa pravom i pravdom, niti sa činjenično utvrđenim stanjem tokom glavne rasprave. Uopšte mi nije bilo mesto u tom postupku među mojim suoptuženicima jer jednostavno nije bilo veze u zapovednom smislu prema njima u vremenu 1991/1992. godine. Presuda je rezultat političko-policijske montaže koja je odrađena po nalogu Ive Sanadera, a montažu je odradio stručnjak za montirane procese policajac Vladimir Faber, koji je za tu montažu nagrađen unapređenjem na poziciju ravnatelja (upravnika, direktora) policije RH.

Tvrdite da je u pitanju politički proces montiran od strane hrvatskog premijera? Možete li nam to obrazložiti?

Kada govorim o nepravednoj presudi, tada prvo i jedino mislim na presudu u onom delu u kojem se odnosi na mene. Za sebe samo mogu tvrditi da sam nevino osuđen i ni za koga drugoga iz ovoga postupka. Za vreme rata nisam počinio bilo kakav zločin, niti sam naredio da se počine zločini. Sve je pokrenuo Ivo Sanader u aprilu 2005. godine kada sam se sa njim politički razišao i kada sam njegov HDZ pomeo sa političke scene u Osječko-baranjskoj županiji na prošlim lokalnim izborima. Kada me je izbacio iz HDZ-a, Sanader je tada umislio da ću nestati sa političke scene. Međutim, prevario se.

Rekli ste da ste spremni da Vam se sudi u BiH. Da li ste odustali od takve mogućnosti ? Sledi li žalba na presudu u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj mi nije pošteno suđeno i ne pada mi na pamet da ležim u zatvoru i čekam neizvesnost odluke politički instrumentalizovanog hrvatskog pravosuđa. Ako nisam bio politički progonjen, kako to tvrde Sanader, Bajić i Faber, neka Hrvatska ustupi moj sudski predmet nezavisnom pravosuđu BiH. Po dobijanju pismenog otpravka presude moji advokati će uložiti žalbu Vrhovnom sudu.

Spominjali ste i to da bi Vam se pravednije sudilo u Hagu ili Banjaluci nego u Zagrebu. Zašto?

Kamo sreće da me je zatražio Hag i da je proces vođen u Hagu. Suđenje bi mi bilo poštenije i pravednije, a zasigurno bi već bilo i okončano oslobađajućom presudom. Znao sam da hrvatsko pravosuđe funkcioniše na „daljinsko” upravljanje politike, a u svim procesima od tzv. državnog interesa daljinski upravljač je u rukama Ive Sanadera. U tome mu svesrdno pomažu kriminalci i klimoglavci HDZ-a kojima je okružen, ali i mafijaši trenutno na visokim položajima u Vladi RH, poput ministra unutrašnjih poslova Tomislava Karamarka.

Tvrdite da ste nevini. Ko bi zapravo trebalo da odgovara za zločine koji su se dogodili na području Osijeka?

U potpunosti sam nevin u odnosu na sve inkriminacije kojima me terete, a što je dovelo do prvostepene osuđujuće presude. Ništa nemam sa tim kaznenim delima. Činjenica je da su ti ljudi tokom odbrane grada smrtno stradali, to niko ne osporava, ali nisu žrtve mojih zapovesti. Ne samo da nisu žrtve mojih zapovesti, već jednostavno ni te vojne formacije čiji su suoptuženici bili pripadnici nisu bile pod mojim zapovedništvom u vreme kada sam imao vojna zapovedna ovlašćenja 1991/1992. godine. To potvrđuje i o tome govori više stotina dokumenata kao materijalnih dokaza iz toga vremena, ali i više od stotinu iskaza svedoka koji u potpunosti pobijaju navode optužnice, ali i obrazloženje presude. Međutim, sud nije verovao visokim državnim, političkim i vojnim funkcionerima početkom devedesetih godina, već nekolicini svedoka kriminalaca koje je Vladimir Faber regrutovao iz hrvatskih zatvora, ili ljudima koji pripadaju državnom kriminalnom miljeu i predmet su hrvatskog pravosuđa. Zločini koji su se dogodili nisu rezultat nikakve organizovane i smišljene zločinačke politike, bilo civilne bilo vojne vlasti u ratnom Osijeku, već pojedinačni zločini za koje su odgovorni direktni izvršioci, i to pojedinci. Da li su to ljudi, suoptuženici kojima je suđeno u postupku zajedno sa mnom, ja to ne znam. Na to pitanje neka odgovori sud, a ne ja. Ali je sigurno da ti suoptuženici, počevši od Ivice Krnjaka, Gordane Getoš-Magdić i drugih, nisu nikada bili pod mojim zapovedništvom.

Šta nameravate sada raditi u BiH?

Trenutno sam na području Hercegbosanske i Zapadnohercegovačke županije. Ovih dana sam tražim rešenje trajnijeg smeštaja, a paralelno radim na širenju istine o ovom montiranom političkom procesu. Pa i davanje ovog intervjua „Politici” je u istoj funkciji. Poznato mi je kako me je štampa u Beogradu decenijama satanizovala i da je teško menjati negativnu percepciju koja je godinama smišljeno stvarana o meni. Stalo mi je da i građani Srbije saznaju istinu o tome i stalo mi je do mišljenja ljudi srpske nacionalnosti. Uostalom – i danas imam dosta prijatelja u Osijeku koji su Srbi.

Sanja Bjelica

----------------------------------------------

Dosije Glavaš

Prvostepena presuda od 10 godina zatvora izrečena je Glavašu na osnovu iskaza više svedoka

Od našeg stalnog dopisnika
Zagreb, 22. maja – Presudom Županijskog suda u Zagrebu Branimir Glavaš je osuđen na 10 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih nad srpskim civilima u Osijeku 1991. godine, gde je u to vreme bio opštinski sekretar za narodnu odbranu. Osuđen je za dva objedinjena slučaja: zločine nad civilima u garaži i dvorištu njegovog sedišta (slučaj „garaža”) i slučaj „selotejp”, kako su nazvane likvidacije većeg broja Srba na obali Drave u koju su žrtve bacane vezane lepljivom trakom.

(/slika2)Za slučaj „garaža“, koji obuhvata teško mučenje i likvidaciju Čedomira Vučkovića, Glavaš je osuđen na pet godina zatvora „jer je znao a nije sprečio mučenje i zločin nad civilom”, a za slučaj „selotejp” na osam godina zatvora „jer je naredio privođenja, mučenja i likvidacije”. Obe kazne sudsko veće je spojilo u jednu i prvostepenom presudom mu izreklo jedinstvenu kaznu od 10 godina zatvora.

Presudu sud zasniva na izjavi više svedoka, među kojima i najbližih saradnika Glavaša u vreme dok je bio „gubernator Osijeka” (kako ga nazivaju hrvatski mediji). Prvi ga je „provalio“ Krunoslav Fehir, koji je rafalom pokosio Čedomira Vučkovića kada je ovaj u delirijumu od mučenja provalio vrata garaže u kojoj je bio zatvoren. Kako je utvrđeno na obdukciji – jednjak, želudac i creva bili su mu teško oštećeni od kiseline iz akumulatora koju su ga uz ostale muke naterali da popije.

Fehir je tada imao svega 17 godina. Njegove navode o mučenju i ubistvu Čedomira Vučkovića potvrdio je i zaštićeni svedok „06”, za kojeg se jedino zna da je u trenutku ubistva Vučkovića 31. avgusta 1991. bio u Glavaševoj kancelariji i s njim se sjurio pred garažu kada je odjeknuo rafal. Video je ubijenog Vučkovića i čuo Glavaševu uzrujanu rečenicu: „Rekao sam vam da pazite na njih, sad likvidirajte i ovog drugog.” Odnosilo se to na Đorđa Petkovića, pa je i on ubijen.

Drugi važan svedok bila je Gordana Getoš-Magdić (osuđena na sedam godina zatvora), u to vreme 21-godišnja Glavaševa ratna sekretarica. Ona je priznala i detaljno opisala kako joj je on lično davao na ceduljici naloge koga treba privesti, mučiti i zatim likvidirati na obali Drave, a ona je to prenosila komandantu Samostalne uskočke satnije Ivici Krnjaku (osuđen na osam godina zatvora).

Njene navode potvrdio je i zaštićeni svedok pod nazivom „Drava”, o kojem se jedino zna da je bio pripadnik voda smrti u Samostalnoj uskočkoj satniji. Uz pomoć tih i drugih svedoka detaljno je rekonstruisan komandni lanac na čijem vrhu je bio Glavaš i dokazana njegova odgovornost za počinjene zločine nad srpskim civilima u Osijeku.

Radoje Arsenić