Stan samo za čiste pare
Зауставити прање новца: некретнине су посебно ризична област Фото Д. Јевремовић
Agencije za nekretnine ubuduće su obavezne da utvrđuju porekla novca kojim njihovi klijenti kupuju stanove ili poslovni prostor. Taj zadatak trgovci nekretnina dobili su od Ministarstva finansija.
– Od nas se traži da na diskretan način procenimo i ispitamo odakle kupcima kuća i stanova pare. Sugerisano nam je da u agencijama zaposlimo po jednog radnika, koji bi se samo time bavio. Ukoliko se utvrdi da je naš klijent prao novac kupovinom stana ili lokala, a mi to ne prijavimo, slede nam ogromne kazne – požalio se „Politici” vlasnik jedne agencije za nekretnine posle sastanka sa predstavnicima Ministarstva u Privrednoj komori Srbije.
Preuzimanje uloge policajca trgovcima nekretnina nimalo se ne dopada i pitaju zašto banke nisu te koje kontrolišu tokove i poreklo novca.
Direktor Uprave za sprečavanje pranja novca Aleksandar Vujičić kaže za „Politiku” da su agencije za promet nekretnina na to obavezne po Zakonu o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma i dodaje da nisu samo one dužne da to rade već i druge institucije i profesije – banke, osiguravajuće kuće, menjačnice, računovođe, advokati...
Da su agencije za promet nekretnina uključene u sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma nije praksa samo u EU već i svim državama sveta koje svoje sisteme usklađuju sa međunarodnim standardima (konvencijama, preporukama, direktivama ili drugim dokumentima koje donose UN, Savet Evrope, EU).
– Pored prijavljivanja sumnjivih transakcija, svi su dužni da identifikuju svoje klijente, prate njihovo poslovanje i vode evidenciju o tome. Drugim rečima, dužni su da poznaju klijente, kako ne bi novac cirkulisao bez znanja čiji je i da li je stečen zakonitim ili nezakonitim putem. Time se i same institucije, koje zakon naziva obveznicima štite od zloupotreba za svrhe pranja novca. Jedna od najrizičnijih oblasti u tom smislu jeste promet nekretnina, kako u Srbiji, tako i u inostranstvu – objašnjava Vujičić.
Zakon detaljno propisuje postupak prilikom uspostavljanja poslovne saradnje sa klijentima za sve obveznike, pa tako i za agencije za promet nekretnina. Svaki obveznik, kako napominje, utvrđuje i proverava identitet svog klijenta i postavlja mu niz pitanja, kako u vezi s poslovnim odnosom, tako i o imovini koja jeste ili će biti predmet tog poslovnog odnosa. Informacije o poreklu te imovine se prikupljaju kada postoji visok rizik od pranja novca ili finansiranja terorizma. – Svi obveznici su dužni to da rade. Kada se jednom uspostavi efikasan sistem za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma, klijenti se povinuju zakonskim odredbama te ih i ne čude pitanja koja im se postavljaju u vezi sa njihovom imovinom – veli on.
Agencije su dužne da informacije pribave od svojih klijenata ali i iz drugih nezavisnih izvora. U slučajevima kada su nelogične ili kada ukazuju na bilo koji drugi način na sumnju da je reč o pranju novca ili finansiranju terorizma, tada to prijavljuju Upravi za sprečavanje pranja novca. Agencija ne istražuje na koji je način njegov klijent stekao novac, već taj posao obavlja Uprava i drugi nadležni državni organi. Uprava analizira ne samo informacije dobijene od agencija, već ih upoređuje i analizira u skupu svih podataka koje je dobila od drugih obveznika, državnih i inostranih organa u postupku međunarodne saradnje. Tek potom može se zaključiti da li je opran novac.
B. Dumić – M. Avakumović