Rad je neophodan deo terapije

23. 05. 2009. 22:00

У прилагођеном салашарском домаћинству борави 12 штићеника Фото Н. Тумбас

Subotica – Pre dve godine Katolička crkva je u naselju Žednik, nadomak Subotice otvorila prvu Zajednicu za pomoć zavisnicima od droge „Hosana” (u značenju: Slava Bogu), kao ogranak takve zajednice koja već deceniju postoji u Međugorju u Hercegovini. Dr Marinko Stantić, župnik Crkve svetog Križa u Somboru i upravitelj Zajednice kaže za „Politiku” da njihov rad sa štićenicima počiva na molitvi, radu i razgovoru. Trenutno, rade sa 12 štićenika, što je i kapacitet malog salašarskog domaćinstva na ulazu u Žednik, a na listi čekanja kod župnika Stantića je oko 20 imena. Jedan od principa na kojima zajednica počiva jeste prisustvo „anđela čuvara”, odnosno svaki novi štićenik mora da ima starijeg i iskusnijeg štićenika koji brine o njemu i pomaže mu u krizama.

Zajednicom uvek neposredno rukovodi bivši štićenik i u „Hosani” to je Igor Tot Horgoši, koji je sa 24 godine prošao dug put od heroinskog zavisnika do izlečenja u Međugorju. Zatičemo ga u napornom radu sa štićenicima, upravo popravljaju svinjac, jer ovde nastoje sve što je moguće sami da urade, ali i da proizvedu hranu za ovu i druge zajednice.

– Rad je neophodan deo terapije jer je dobro da štićenici osete plodove svoga rada i truda. Na taj način stiču samopouzdanje i poštovanje prema radu, a neretko i otkrivaju svoje talente za određene zanate, kaže Tot Horgoši. Objašnjava da imaju ustaljeni dnevni raspored koji je ispunjen bilo molitvom, bilo radom ili razgovorom, a da je to neophodno za mlade ljude koji ovde dolaze dezorijentisani i bez jasnog životnog cilja. Nema televizora – samo jednom sedmično pogledaju film, nema mobilnih telefona, cigareta ili alkohola. To su ljudi koji su navikli na nemir i zbog toga su potrebni striktni dnevni raspored i izolacija. U početku je svima teško, ali u jednom trenutku da počnu da prihvataju nove životne vrednosti kojima ih podučavamo – kaže Tot Horgoši.

Ovde se mnogo insistira na iskrenom međusobnom razgovoru, fizička prisila ne dolazi u obzir, a Tot Horgoši kaže da su mnogi narkomani od svojih roditelja dobijali batine, pa im to nije pomoglo. Štićenici u „Hosanu” dolaze dobrovoljno, ali pre togada bar dve sedmice nisu uzimali narkotike. Odlazak je takođe dobrovoljan, mada pokušavaju kroz razgovor da pomognu štićeniku da prevaziđe krizu i ostane u Zajednici.

U „Hosani” smatraju da su u najvećem broju slučajeva uzroci za probleme njihovih štićenika u porodici i roditeljima. Zbog toga mentor i rukovodilac zajednice jednom mesečno održavaju roditeljske sastanke na kojima nastoje da i porodica otkrije uzrok koji je doveo do narkomanije njenog člana. U Zajednici kažu da ne odbijaju saradnju sa psiholozima i psihijatrima, uostalom, povremeno ih obilazi psiholog iz Međugorja, ali da je medicinska nauka, prema njihovim rečima, ostala nemoćna pred ovim problemom. Inače, u Zajednici se ostaje između tri i pet godina, a Tot Horgoši kaže da je među onima koji istraju i završe taj ciklus procenat izlečenja 90 odsto.

A. Isakov

--------------------------------------------------------------------------------------------------

Sinod SPC: Raspustiti centar u Crnoj reci

Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve juče se oglasio saopštenjem koje je potpisao episkop bački Irinej. Sinod SPC pozvao je episkopa raško-prizrenskog Artemija da „odmah i bez odlaganja raspusti nelegalni stacionar za lečenje bolesti zavisnosti, a da protiv svojih klirika koji su protagonisti nasilja pokrene crkveno-sudski postupak”.

„Sinod je sa zaprepašćenjem i žaljenjem primio vest o brutalnom nasilju koje se u okrilju manastira Crna Reka u Eparhiji raško-prizrenskoj primenjuje prema obolelima od bolesti zavisnosti. Prikazani snimci i javno priznanje raško-prizrenskog klirika nesumnjivi su dokaz nasilja, potpuno stranog jevanđelskom duhu i misiji Crkve i apsolutno neprihvatljivog. Žrtvama nasilja, kao i svima koji su na bilo koji način pogođeni ovim sramnim događajem, Sveti arhijerejski sinod, u ime cele Srpske pravoslavne crkve, izražava najiskrenije žaljenje, pogotovu zato što se nasilje dogodilo u blizini moštiju svetog Petra Koriškog, velikog isposnika koji je celim svojim bićem i životom svedočio ljubav i nenasilje”.

Sinod je pozvao i državuda u vezi sa ovim nemilim događajem preduzmu mere iz svoje nadležnosti.

M. A.

----------------------------------------------------------------

Ukrat­ko

• Opi­jum je re­li­gi­ja za na­rod.

• Ko­ka di­le­ri­ma no­si zlat­na ja­ja.

• Mla­di­ma ni­šta ni­je te­ško, oni su na la­kim dro­ga­ma.

• Pro­fe­so­ri su skrom­ni, ali đa­ci su ma­lo na­du­va­ni.

• Dro­ge ima na sva­kom ko­ra­ku. Ži­ve­lo ne­za­vi­sno Ko­so­vo!

• Pa­tri­ot­ski opi­jum se pla­ća tu­đim gla­va­ma.

 D. Mi­nić Kar­lo