Regioni – statistički i politički

27. 05. 2009. 22:00

Дејан Јовановић

Osnovni cilj politike regionalnog razvoja je bolji život građana naše zemlje.Naš cilj je ravnomerniji razvoj regiona koji će omogućiti porast životnog standarda svih, a ne recimo samo žitelja Beograda ili Novog Sada. Naravno, to podrazumeva investicije, ulaganja u infrastrukturu, otvaranje novih radnih mesta, ali i društveni konsenzus i saradnju svih subjekata – na nacionalnom i lokalnom nivou.

Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja kreiralo je Nacrt zakona o regionalnom razvoju kao prvi zakon u Srbiji koji pitanje razvoja premešta iz Beograda u regione, u kojima će lokalne samouprave i gradovi, kao motori razvoja sredine, imati ključnu ulogu u donošenju odluka o strateškim dokumentima i razvojnim prioritetima. Zakon o regionalnom razvoju donosi sistemska rešenja za budući razvoj Srbije, gde će od diskrecionih prioriteta pojedinaca biti mnogo važnije planiranje projekata i određivanje prioriteta na lokalnom i regionalnom nivou. To znači da će građani na lokalnom i regionalnom nivou moći da utiču na donošenje važnih odluka koje se odnose na probleme koje su prepoznali u svojoj sredini.Oni će te probleme pretočiti u projekte koji će biti finansirani. Cilj je da odluke donose i sprovode oni koji su najbliži problemu i koje problem najviše pogađa.

U Zakonu o regionalnom razvoju govori se, međutim, samo o statističkim regionima, odnosno o teritorijalnim jedinicama koje će služiti kao osnova za kreiranje razvojnih dokumenata. To ni u kom slučaju nisu politički regioni na čijem nivou postoje regionalne vlasti birane na neposrednim izborima. Statistička regionalizacija prevashodno je tehničko pitanje i ona ne utiče na karakter sadašnjeg unutrašnjeg poretka i državne organizacije. Sve članice Evropske unije su statistički podeljene, ali i neke države van Unije, npr. Hrvatska, Makedonija, Turska, Švajcarska, Norveška. Štaviše, članice EU u obavezi su da izvrše ovu statističku regionalizaciju, jer se preko ovih teritorijalnih jedinica meri razvoj Unije i samo su one kvalifikovane za korišćenje novca iz strukturnih fondova. Pomenimo da se samo za regionalne politike u EU troši preko 40 odsto budžeta. S druge strane, regionalizacija u smislu uvođenja novog – srednjeg nivoa vlasti (politička regionalizacija) unutrašnje je pitanje države. Naravno, dosadašnja iskustva evropskih država i preporuke koje dolaze spolja govore u prilog tome da je svrsishodno sprovesti i političku regionalizaciju, ali to ne može biti pitanje jednog ministarstva već oko toga treba da postoji široki konsenzus. Veza koja postoji između statističkih i političkih regiona može se naći u tome da statistički regioni mogu poslužiti kao osnov za razmatranje pitanja političkih regiona.

Državni sekretar za regionalni razvoj