Ženske ruke na volanu autobusa

04. 06. 2009. 23:59

Сања Смиљанић једини женски возач у Градском саобраћајном предузећу Фото А. Куртеш

Uobičajeni povici putnika: „Majstore otvori vrata” ili „Pazi, ne voziš krompir” ne čuju se u gradskom autobusu na liniji 69. S razlogom, jer volanom upravlja dama Sanja Smiljanić (36). Ona je jedini ženski vozač autobusa u Gradskom saobraćajnom preduzeću. Na delu od depoa „Sava” do opštine Novi Beograd u smeni okrene četrnaest krugova. Trasa je kratka, ali prometna pa, u „vrtešku”, kako vozači među sobom zovu ovu relaciju, mora da se uključi sa velikom pažnjom.

To joj ne zadaje glavobolju, naprotiv, mnogim učesnicima u saobraćaju mogla bi da bude instruktor. Vozačku dozvolu D i E kategorije dobila je pre sedamnaest godina. Od toga je polovinu staža zaradila „terajući” šleper do luke u Solunu. Vozila je i tramvaj, a upravljala bi i letelicom da ima volan.

– Mnoge poslove umem da radim, ali šoferski zanat sam pikirala odmalena – veli Smiljanićeva.

To je razlikuje od onih koji su zanimanja prihvatili po nagovoru drugih ili idući „trbuhom za kruhom”.

– Dobro oslušnem rad motora, namestim retrovizore, zapevam, i ubacim u brzinu – kratko svoj start opisuje Sanja dok sa njom u „špicu” krstarimo kolovozom. Osvedočili smo se i da putnicima godi kad ih iz kabine ljupko pozdravi nasmejana plavuša u besprekorno urednoj plavo-beloj uniformi, sa kravatom. Ona strpljivo čeka da na stanici izađu i uđu sugrađani natovareni cegerima i oni koji u naručju nose decu. Oduzme gas i kad joj ujutro snena mlađarija kasneći na ispit ili posao mahne rukom, pa lenjo zakorači u „bas”.

– Razumem ovaj narod, jer kad završim radni dan i meni sledi trka do pijace i vrtića po kćerku Jelenu. Znam koliko je važno da se u žurbi „uhvati” prevoz, a ne zamerim ni kad dureći se penzioneri procede: „Pobeže mi ispred nosa” – priča ova čila žena.

Kao i njene kolege, i ona ima svog ljubimca u voznom parku. To je autobus sa garažnim brojem 459. Glanca ga posle svake ture. Kolege i pretpostavljeni o njoj imaju samo reči hvale, jer posao ne otaljava već radi – punom parom. Na opasku „točkovi na drumu, glava u torbi” – ona britko odgovara:

– Volim volan i neću ga ispuštati do penzije.

A. Kurteš