Regrutovanje Putinovih vojnika

07. 06. 2009. 22:00

Искандер Махмудов, један од руских олигарха бакра

Da bi preživela, većina oligarha pokušala je da iskombinuje tri načina za opstanak, ali pronalaženje ravnoteže između finansijske krize, kreditnog škripca i krajnje agresivnog Kremlja gotovo da je bilo nemoguće. Jedini oligarh koji izgleda da je imao kakvog-takvog uspeha jeste Oleg Deripaska, šef Združene kompanije RUSAL i investicione firme „Bejzik element” i nekadašnji najbogatiji čovek u Rusiji. Deripaska je dugo gajio političke aspiracije, koje je posle afere Hodrokovski–Jukos stavio na čekanje. On je 36 milijardi dolara uložio u svoju kompaniju, dok je ostatak na različite načine dao Kremlju, posle čega mu je ostalo između tri i četiri milijarde dolara. Kao kompanija, „RUSAL” i dalje je stabilna, a Deripaska je održao bliske odnose sa Kremljem, posebno sa Putinom.

Na kraju krajeva, Deripaska zna da više neće biti nezavisan od Kremlja. Putin trenutno razgovara o stvaranju državnog metalskog giganta, sličnog energetskim šampionima „Gazpromu” i „Rosneftu” i želi da „RUSAL” – najveća aluminijumska kompanija u svetu – bude njegov značajan deo. Na osnovu izvora dostupnih Stratforu, Deripaski je rečeno da će ostati na čelu metalske industrije, što će mu obezbediti ogromnu moć u Rusiji, ali će i dalje biti pod šapom Kremlja.

Deripaskino potčinjavanje Kremlju ne znači da svi oligarsi prihvataju svoju sudbinu. Oni su žestoki i borbeni preduzetnici koji su preživeli 1990. i brojne industrijske ratove i nisu skloni da se ulizuju državi.

Međutim, ruska vlada primenila je seriju umesnih poteza koji su još više potkopali oligarhe. Prvo, Kremlj je hteo da zna koliko još novca imaju oligarsi i njihove kompanije. Od početka finansijske krize, pripadnici ruskih organa bezbednosti, pre svega Federalne službe bezbednosti, postavljeni su kao „posmatrači” u većinu velikih ruskih kompanija, institucija i banaka. Na ovaj način država je mogla da ima uvid u prihode, imovinu i devizne zalihe strateških institucija i vidi da li se poklapaju sa zvaničnim izveštajima kompanija. Vlada, takođe, videla je u kojoj meri oligarsi treba da doprinesu ublažavanju finansijske krize i isključi one kojima nije potrebna državna pomoć.

Onda se ruska vlada pridružila talasu čišćenja poreskih utočišta kako bi ustanovila koliko gotovine i imovine ruski oligarsi imaju u inostranstvu. Kremlj se dogovorio sa vladom Kipra – najvećim utočištem za ruska novčana sredstva izvan zemlje – da mu dostavi spisak ruskih „klijenata” koji u toj zemlji čuvaju svoj novac. Zauzvrat, ruska vlada skinula je Kipar sa svoje ekonomske crne liste i počela razvoj ekonomskog investicionog plana i investirala velike sume na Kipru. Ruska vlada vodi slične pregovore i sa Irskom, Luksemburgom i Bahamima.

Ova organizovana ofanziva vlade pružila je Kremlju mogućnost da odluči koje kompanije da pusti niz vodu, koje da spasava, a koje da uništi ili asimiluje i tako se pozabavi ruskim finansijskim problemima. Izvori Stratfora kažu da je vlada oprezna kada je reč o metalskoj industriji jer je i dalje kontroliše mnogo opasnih i moćnih oligarha. Priča se da Putin razmišlja o kombinaciji četiri od sedam glavnih metalskih kompanija – „RUSAL” (aluminijum); „Norilsk” (nikl); i „Metaloinvest”, „Mehel” i „Evraz” (čelik) – sa hemijskom kompanijom „Uralkali” da bi formirao metalski gigant. Ovaj potez spojio bi i pet najmoćnijih oligarha – koji se uglavnom ne slažu – a Putin bi pažljivo morao da probere i odabere koje oligarhe da zadrži pod predloženim „metalskim kišobranom”.

Kremlj razmišlja da napravi sličnu konsolidaciju i sa mnogim bankama koje su pod kontrolom oligarha. Zadržao bi nekoliko banaka – one koje su prijateljski raspoložene prema Kremlju – kako bi bio siguran da korporativne pozajmice potiču iz nekoliko izvora. Sve u svemu, vlada, a ne pojedinci, imala bi kontrolni udeo u gotovo svim bankama.

Zbog finansijske krize i konsolidacije vlade, nekada moćni oligarsi više nisu moćna i istaknuta biznis „klasa”. Neki će preživeti ekonomske potrese, ali će svi, na naki način, postati deo mašinerije Kremlja kojom tako vešto upravlja Putin. Oligarh bakra Iskander Mahmudov izjavio je u jednom od retkih intervjua: „Oligarsi su sada različite sreće, ali na kraju ćemo svi završiti kao Putinovi vojnici”.

Prevela i priredila Sanja Stijović

(Kraj)