RADMILAŽEŽELj-RALIĆ
"Sitan je onaj ko rad učitelja sitnim smatra".
Dositej Obradović
Još je mudri Platon isticao da država neće mnogo štetiti ako je obućar rđav majstor. Atinjani će biti nešto lošije obuveni. Ali ako učitelji budu to samo po imenu, ako oni budu rđavo svoje obaveze izvršavali, onda će i posledice biti drugačije. Rđav posao koji izlazi iz njihovih ruku stvoriće čitava neznalačka pokoljenja koja će upropastiti budućnost otadžbine.
O školi se mnogo govori, ali sa kolikom sigurnošću možemo reći šta je škola danas?
Da li je to ono obećano mesto na kome se seju mudre misli i neguju plemenite ličnosti?
Da li je to onaj sigurni prostor u kome je svima, i učenicima i učiteljima, data mogućnost da slobodno misle, veruju i stvaraju?
Je li škola istinska zajednica ljudi koji čine samo dobro?
Govori li se tu samo istina i ko je za nju odgovoran?
Otvaraju li se tu novi svetovi i nove mogućnosti?
Saznajemo li tu o nitima vodiljama našega vremena?
Shvatamo li značaj dijaloga i tolerancije?
Verujemo li i dalje da učitelji vaspitavaju svojom ličnošću?
Jesmo li svesni da je društvo sutra ono što su nam deca danas?
I na kraju pitanje svih pitanja: ko je odgovoran što dobri učitelji sve češće sanjaju onaj par, makar i lošijih, cipela s početka ove priče?
Priča o školi utoliko je komplikovanija što, da bi bila celovita i dopričana, mora biti ispričana iz najmanje tri glavne uloge: učenik, učitelj i roditelj.
Onde gde se te tri priče podudare imaćemo dobar vetar i moći ćemo širom da raširimo jedra. Tu ćemo saznavati, rasti, menjati se, voleti, radovati se svojim i tuđim uspesima. Onde gde se te priče ne sjedine porašće zidovi bez prozora, kule bez svetlosti i deca bez osmeha.
Koliko često se zapitamo koliko vredi jedan dečji osmeh? On je snaga detetu, dar učitelju i bogatstvo društvu. Oni koji se opredele da rade s decom ne bi smeli biti isključivi i prečesto ozbiljni.
Godinama s ljubavlju čuvam jednu malu sliku na kojoj stoji posveta:
Imao sam sreće što je u Vašem velikom srcu bilo mesta i za mene.
Iz ove rečenice iznikao je moto mog ukupnog pedagoškog delovanja:
Nađi u srcu mesta za sve one čije ti je detinjstvo povereno!
Zato, činilo bi me srećnom da oni koji razmišljaju o statusu prosvete ne vide u njoj samo potrošača, već da je shvate kao dugoročnu dobru investiciju.
Da oni koji odlučuju o školskim programima imaju više poverenja u učiteljsku kompetenciju.
Da oni koji stavljaju na vagu učiteljski rad ne zaborave da i učitelji imaju pravo na život dostojan čoveka i još mnogo, mnogo obaveza...
Učiteljica u beogradskoj OŠ "Josif Pančić" i autorka udžbenika za srpski jezik