Božić na Južnoj polulopti

19. 12. 2007. 15:01

Новозеландско дрво "похутукава" (Фото: Д.Арсић)

Decembar, pripreme za ‘njihov’, zapadnjački, katolički, ili kako ga već ko zove, Božić, koje su počele još krajem novembra, polako poprimaju razmere opšte panike.  Po molovima se čuju Božićne pesme, i čuveno ‘hohoho’, grad je iskićen ukrasima i raznobojnim sijalicama. Svuda su gužve, svi su u žurbi, i dilemi: šta pokloniti za Božić, da li će se za Božićni ručak spremati šunka ili ćurka, ili i jedno i drugo. Na televiziji, novinama, i radiju nas bombarduju različitim popustima i rasprodajama, kao i predlozima šta kupiti i čime obradovati najmilije.

Kolege sa posla se organizuju i odlaze na Božićne ručkove (Christmas function, kako se to ovde zove). Kako svaka ustanova i firma organizuje ove vrste ručkova, restorani su tokom celog decembra rezervisani, i prilično je teško naći slobodan sto, naročito ako se radi o nekom popularnom restoranu. Na meniju će se naći obavezna jagnjetina sa sosom od nane, losos iz lokalne uzgajivačnice, goveđi stek sa mladim krompirićima, salate, dezerti, i veliki izbor lokalnih vina i sireva. Naravno svi pričaju o predstojećim praznicima i kako će provesti iste.

Sve to ne bi bilo nimalo čudno da je napolju hladno i sa puno snega. Međutim, ovde gde sam ja, na Novom Zelandu, je upravo počelo leto. Temperature su oko 20 stepeni, sunčano je i toplo, mrak ne pada do 9 uveče. Parkovi i botaničke bašte su puni zelenila, cveća i ptica, a novozelandsko Bozićno drvo, «pohutukava», je u punom cvatu.

Međutim, izloge ipak krase okićene jelke prekrivene veštačkim snegom i Deda Mraz u saonicama,  a ispod jelke letnja garderoba, majice kratkih rukava, šorcevi, sandale, i sve što vam je potrebno za plažu. U svim većim gradovima se početkom decembra organizuju Božićne parade, a u parkovima se pod otvorenim nebom održavaju koncerti pod nazivom "Božić u parku" kojima prisustvuje hiljade ljudi. Nekoliko sati pre početka koncerta ljudi već počinju da se okupljaju i postavljaju svoje stolice za piknik i korpe sa hranom, trudeći se da zauzmu što bolja mesta. Po završetku koncerta svi se polako, bez gužve i guranja razilaze, a ako ujutro prođete tuda nećete primetiti nikakve tragove dešavanja prethodne večeri.

Kao i svuda u svetu, Božić je i ovde porodični praznik, kada se cela porodica okuplja na ručku, razmenjuju se pokloni, i svi se slade neizbežnom «Pavlovom» (vrsta torte), jagodama u čokoladnom prelivu, letnjim koktelima i drugim đakonijama. Neki će pak odlučiti da Božić provedu na plaži uz roštilj i plivanje, ili šetnju. Popodne će se obično okupiti ispred televizora da čuju tradicionalnu Kraljičinu Božićnu poruku iz Bakingemske palate.

I onda, 26. decembra, sva gužva odjednom prestaje i novozelandski gradovi, koji su do pre samo nekoliko dana vrveli od ljudi po ulicama i prodavnicama sa punim kesama i torbama, postaju napušteni i prazni. Na ulicama se može videti poneki zalutali japanski turista sa fotoaparatom, koji se verovatno u čudu pita gde su svi nestali.

A «Kiviji»  (kako Novozelanđani nazivaju sami sebe) su se već spakovali i krenuli na dugo očekivani godišnji odmor. Neki će na kampovanje (što je njihov tradicionalni način provođenja letnjeg godišnjeg odmora), a neki će preko, do susedne Australije. I tako do kraja januara kada počinje nova školska godina i kada svi požure nazad. Prodavnice su opet pune jer su u toku januarske rasprodaje koje ni po koju cenu ne treba propustiti, ili pak treba zameniti neželjene Božićne poklone.

Dolaskom u ovu daleku ostrvsku zemlju pre skoro 200 godina, Evropljani, a pre svega Englezi, doneli su sa sobom i svoju tradiciju i običaje, koji su se održali do danas. Međutim, živeći na južnoj polulopti gde je Božić uvek leti, oni su napravili neki čudan spoj starog i novog, tako da je njihova asocijacija na Božić leto, lepo vreme, plaže, veliki školski raspust i letnji godišnji odmori, ali i Deda Mraz, okićene jelke, čestitke sa zimskim motivima. Svi oni znaju za ‘white Christmas’ (beli Božić), ali se to ne uklapa u njihovu predstavu i doživljaj praznika. Sa druge strane, iako je ovo već osmi Božić i Nova godina koje ja provodim ovde, meni sve to izgleda jako neobično i čudno. I ovo je period kada mi zima, sneg, mraz i duge zimske noći zaista puno nedostaju.