Trolovi i bebe

17. 06. 2009. 22:00

(С. Печеничић)

U davna vremena u Švedskoj su roditelji decu žarili vatrom kako bi utvrdili da li je umesto njihovog mezimčeta trol podmetnuo „trolića”, a danas bi za takav „tradicionalni izlet” bili nagrađeni sa malo robije i „malo više oduzimanja dece”.

Mitska bića severne zemlje, dakle, mogu danas opuštenije da „rade”, jer, ako se u predanja može pouzdati, strogi zakoni i njih štite. Evo, recimo, trol više ne mora da brine da li će njegovo mladunče biti otkriveno u ljudskoj porodici. Ova bića od davnina su zamenjivala ljudsku decu svojom, jer su želela da im potomci sazrevaju uz švedski standard. Kad bi odrasli, vraćali su ih u svoj svet, a ljudska porodica tek tad bi otkrila prevaru. Ranije se „sumnjivo dete” prljilo plamenom – ako je zaista bila reč o „kukavičjem jajetu”, mama trol bi dotrčala kao bez duše da spasi svoje mladunče. Tako su „Švede” nekada na vreme vraćale svoju decu. A danas, bilo da je mali trol ili mali čovek, detetu ne sme dlaka da fali sa glave.

Dakle, u Švedskoj ne važi ono „batina je iz raja izašla”, a ni u Srba omiljene i visokocenjene vaspitne ćuške se ne preporučuju. Ako se i po tome razlikuju, ima bar nešto što je zajedničko nama i Šveđanima – bogata, živopisna mitska bića.

Imaju severnjaci i prijatnijih bića od trolova koji su pohlepni, ružnjikavi, repati i nosati. Na primer, šumska nimfa je prema legendi najlepša žena u Švedskoj. E, sad, dobro bi bilo kada bi i ova zaštitnica divljih životinja, sa kojom svaki uspešan lovac mora imati dobre odnose, razmišljala kao i ostale Šveđanke. Naime, u zemlji polarnih noći ne smatraju prevarom odnosno neverstvom ako udata dama vodi ljubav sa strancem. Ako takvo uverenje ima i gospodarica švedskih šuma, nema razloga da muškarci širom sveta mnogo razmišljaju, već još danas – put pod noge. Jer osim legendarne lepote koja mora da se vidi, ima na severu šta i da se čuje.

Dakle, ukoliko se može pouzdati u švedske bajke, tamo još od početka dvanaestog veka postoji majstor na violini u poređenju sa kojim Paganini zvuči kao guslar – vodeni duhić. On ne samo da je muzički nadaren, već ga predanje opisuje kao zgodnog i veoma erotičnog, uvek golog muškarca. Znači, osim stranaca i Šveđanke imaju čemu da se raduju u skandinavskoj zemlji, pa se čini da tamošnji muškarci najgore prolaze. Možda bi Srbi mogli pomoći „severnoj braći” i poslati im bar nakratko vilu Ravijojlu, jer su njihove, iako lepe, male kao dlan.