Po salašima i dvorcima Vojvodine
Sombor i Dida Hornjakov salaš u njegovoj blizini, Majkin salaš na Paliću, dvorac Fantast nedaleko od Bečeja i Lovački dvorac Kaštel Ečka, našli su se proteklog vikenda u planu putovanja na koje je Politika, u saradnji sa turističkom agencijom „Ekskluziv turs”, povela čitaoce nagrađene u predposlednjem krugu kviza znanja. Jedan deo putnika je ranije delimično prošao ovu maršutu, mada je većini ovo bio prvi susret sa vojvođanskim dvorcima, salašima i tradicijom. Mnoštvom pitanja obasipali su vodiče i svakog trenutka imali potrebu da se nađu u prvom planu, makar za slikanje za „Politiku”. Upućeni dva dana jedni na druge, okupljeni iz različitih krajeva sa različitim potrebama, navikama, i shvatanjima života i putovanja, zajedničkim snagama i uz dosta tolerancije, zanemarili smo loše vremenske uslove, rešeni da u dobrom raspoloženju provedemo vreme. Da smo u tome potpuno uspeli zadovoljno nam je potvrdila Ružica Đoković iz Surčina, koja je na putovanje krenula zahvljujući upornost supruga.
Gospođa Draginja Vulović, koja je kako kaže proputovala pola Evrope, pričala nam je kako na putovanjima kod nas pravi poređenja domaćih sa lepotama koje je viđala u inostranstvu, i izrazila žaljenje što pristupni putevi mnogim lokalitetima u našoj zemlji nisu malo bolje sređeni. I bračni par Kutlača iz Beograda putuje puno, bili su već u Fantastu, ali ne i na salašima zbog čega im je na Dida Hornjakov salašu sve prijalo, osim kratkog vremena zadržavanja.
Zbog Fantasta u školu jahanja
Dvanaestogodišnja Milica Zečević na put je krenula sa mamom Mirjanom, a u povratku nam je priznala da će pamtiti dvorac Fantast, što zbog njegove lepote, to i zbog konja na imanju zbog kojih će sigurno u Beogradu krenuti u školu jahanja. Ova devojčica nije se libila ni da zajedno sa imenjakinjom iz grupe zaigra uz tamburaše na Majkinom salašu, koji se devetogodišnjoj Milici Popović najviše svideo. Šetala je ona malo okolo sa mama Slađanom, divila se malenom jezeru, ponijima i ostalim životinjama na ovom imanju. „Politikinom” podmlatku nije smetalo što su u društvu strijih jer su vrlo brzo postale njihove miljenice.
Ako baš moraju, Miroslava i Ivan Jocev, koji ranije nisu bili u ovom kraju, izdvojili bi Sombor, gde su osim u kratkoj šetnji, posebno uživali priči vodiča Milana Vojnovića. Oduševio ih je izgled Palića, dok su salaši i lepota Kaštela u Ečkoj – posebna priča. Kad smo već kod Palića, važno je istaći i da su se posle noći provedene u Masteru i Vili Lira, gde su bili smešteni naši gosti, mogli čuti samo pozitivni komentari. Kako rekoše, očekivali su mnogo, a dobili su i više od toga.
Ravnica bez žurbe
Miroslav Smiljanić iskoristio je ovo turističko putovanje da malo bolje upozna kraj u koji je ranije dolazio samo zbog posla, bez prilike da nešto puno vidi. Obogaćen novim saznanjima nije krio zadovoljstvo viđenim, sve mu je prijalo, zbog čega nije hteo da izdvaja nešto posebno. Presrećni što im je Politika omogućila da bar na kratko osete ambijent salaša i dvoraca, Jelena i Ivan Miloradovići iz Beograda, iskoristili su priliku da pohvale reportaže sa ovih putovanja, kroz koje ljudi koji ne uspeju da se nađu među dobitnicima, slikovito mogu da dožive sve lepote kojima naša zemlja raspolaže. Za razliku od njihovog oduševljenja i iskrenosti dve naše putnice iz Despotovca izgleda nisu shvatile da ljudi u ravnici nikuda ne žure, da ručak na salašu s razlogom dugo traje, i da na ovakvim kratkim putovanjima teško mogu dobiti vreme za slobodne aktivnosti i samostalne šetnje. Na kraju putovanja Radmila Vojnović iz Beograda iskreno je priznala da se dan ranije u Politici dobro raspitala o pojedinostima puta. Tom prilikom najviše joj je značila sugestija da sve brige ostavi kod kuće, a na putovanje ponese samo dobro raspoloženje, čega se zaista i pridržavala. Zato se lepo provela, a sve ovo nam je ispričala i ne sluteći da je taj savet dobila od potpisnika ovih redova.
--------------------------------------------------
Bele rukavice
U toku ručka u balskoj dvorani dvorca Kaštel Ečka, Spomenka Matoš pričala nam je kako se osećala nekako gospodstveno jer je ranije niko nije služio u rukavicama. Na njenu priču nadovezao se Ivan, objašnjavajući nam da iako su iz Inđije, i sve im je ovo relativno blizu, ranije nisu bili na mestima koja smo posetili. Sad su sigurni da na ovakva putovanja treba ići i u sopstvenoj režiji, i da bi ljudi prvo morali da upoznaju svoju zemlju, a tek onda da putuju u inostranstvo.
--------------------------------------------------
Salveta na Majkinom salašu
Ova priča ne bi bila potpuna bez osvrta na dve zanimljive reakcije čitalaca iz Niša. Milan Tomić, uklapao se sasvim dobro u kompletnu organizaciju, dok su Branislavu Kovačeviću na momente nadolazile čudne ideje. U toku večere na Majkinom salašu, do organizatora je stigla salveta sa pitanjem da li može muzika da se okrene prema gostima Politike – u potpisu Kovačević.