Sanjam Ligu šampiona

17. 12. 2007. 17:48

Омиљен код деце: Алмами да Силва Мореира (Фото Ж. Јовановић)

Nije lako biti najbolji, ne samo po svojoj vrednosti i dostignućima već i po viteškim obeležjima. Poštovati protivnika, igrati fer, otrpeti nepravdu i ispoljiti puno razumevanje za sve probleme koji iskrsnu u takmičenju, biti, dakle, kompletan sportista, to su izuzetne odlike. Između fakata, procena i ocena, Partizan će na proleće tražiti platformu za novo fudbalsko vreme. U fudbalskoj građevini, takozvanom stvaranju tima za novu sezonu, važna je i neophodna moralna snaga i volja svakog pojedinca. Takođe, neophodna je i dobra komunikacija, strpljenje i upornost. To su, po mnogima, glavna načela sporta.

Partizan je letos imao sreću da se opredeli za iskusne i proverene internacionalce, Brazilca Žuku, Senegalca Dijaru i Portugalca Moreiru. Ovaj poslednji je veoma brzo postao Đukićeva "desna ruka", omiljen među saigračima i navijačima. Život stranca u "tuđini" nije nimalo lak, posebno kada je čovek odvojen od porodice. Međutim, Partizanovi stranci su se veoma brzo uklopili u novu sredinu, nov način življenja, komunikaciju...

Almami da Silva Moreira rođen je 16. juna 1978. godine. Otac Portugalac a majka iz Gvineje Bisao. Igrao je u Portugaliji za Boavistu, Žil Visente i Alveš, u Belgiji je nastupao za Standard iz Liježa, nosio je dres nemačkog Hamburga i Dinama iz Moskve. U najzrelijim fudbalskim godinama opredelio se za Beograd i Partizan.

– Nisam pogrešio, oduševljen sam srpskom prestonicom i veoma lako sam se uklopio. Ljudi su fini i prijateljski naklonjeni – kaže Moreira.

Nedavno mu je u posetu došao trogodišnji sin Dijego koji živi sa majkom u Belgiji.

– On mi je nešto najvrednije u životu, on je moj najveći kapital. Svaki oblak na nebu kada pogledam vidim mog Dijega – priča sa puno sentimentalnosti i iskrenosti novi miljenik Partizanovih navijača.

Slobodno vreme uglavnom provodi sa prijateljima.

– Gde god da sam bio u Beogradu, bilo mi je lepo. Idem na splavove kao i većina stranaca, jer tamo je lep ambijent, služe lepu hranu i dolaze lepe devojke. Moja omiljena mesta su splavovi "Žabar", "Dorijan Grej", Godo", a uveče odem do "Magacina".

Priznaje da malo jede ali od srpske hrane najviše mu se dopada mešano meso.

– Ne jedem često ali srpska kuhinja mi se sviđa. Ipak, zbog žestokih treninga najviše jedem meso.

O planovima kaže:

– Ne pravim dugoročne planove, sa Partizanom imam ugovor na dve godine. Glavni cilj i želja su mi da osvojimo titulu i pokušamo novi pohod na Ligu šampiona. O tome se ovde puno priča. Zaista, želeo bih da osetim tu atmosferu.

U dugoj i bogatoj igračkoj karijeri Moreira je imao puno učitelja. O Miroslavu Đukiću je rekao:

– On je dobar trener ali iznenadio sam se kada sam čuo da je u ovom poslu tek godinu-dve. Đukić uvek nađe načina da razgovara sa svima nama, lako ostvaruje komunikaciju i to je osobina dobrih ljudi. On zapravo svojim delanjem kreira dobru atmosferu i zbog toga je Partizan trenutno najbolji srpski klub.

U svakom slučaju, fudbal mogu da sačinjavaju pre svega njegovi ljudi, i to različitog mišljenja, koji se uvažavaju. Jedan od njih je i Portugalac Moreira koji je svojom snagom, stabilnošću, ponašanjem i zalaganjem i drugim komponentama koje čine ugled jednog čoveka dokazao da je njegov angažman bio pun pogodak.