Knežev konak ne sme da propadne
Светислав Жижовић: цела висораван је моја, а биће народна (Фото Б. Ломовић)
Gornja Gruža – Na tekst „Tiho umiranje kneževog konaka“ („Politika“, 17. juni), u kojem je, rečju i slikom, upozoreno na stanje kuće kneza Miloša u Gornjoj Crnući, odazvao se Svetislav Žilović (82) iz gružanskog Lipovca.
– Pošto postoji ideja da se Milošev konak preseli iz privatnog dvorišta, zaštiti od propadanja i učini pristupačnijim za posetioce nego što je sada, želim da pomognem. Poklanjam dva hektara zemljišta na brdu Talambas, a svojim sredstvima ću da izgradim kilometar i po asfaltnog puta od saobraćajnice Kragujevac – Gornji Milanovac do konaka i da dovedem vodu sa planine Ješevac – javio se prekjuče telefonom našem dopisništvu, pa smo se ubrzo našli na Talambasu.
Visoravan iznad desne obale rečice Gruže (konak je na levoj strani, na padini planine Rudnik), sva u livadama, odakle pogled puca na sve strane. Na Talambasu su se kratko naselili Žilović po dolasku iz Hercegovine, ali su, zbog udaljenosti vode, brzo sišli u dolinu. To je razlog što Svetislav želi da oživi ovu visoravan, ali nije jedini.
– Posle pada Smedereva, 1459. godine, despot Stefan Visoki je na ovom brdu svojim velmožama objavio propast Srbije. Ruski konzul je, takođe ovde, srpskim ustanicima pročitao osmi član Bukureštanskog mira, sklopljenog između Rusije i Turske, koji se odnosio na Srbiju. Kraj Miloševog konaka, bude li se prihvatila moja ponuda, biće videobim za slikovit prikaz srpske istorije, zatim parkiralište za deset autobusa i stotinu putničkih kola – otkriva nam svoje planove Žilović.
A kad je o istoriji reč, na najvišoj tački Talambasa planira da podigne visok kameni obelisk sa natpisom: „Našem baćuški, caru Nikolaju II – srpski narod“; to je zahvalnost poslednjem ruskom caru što je ultimatumom primorao Francuze da na svoje lađe prihvate srpsku vojsku posle albanske golgote.
Svih šest hektara zemlje i sve što podigne na Talambasu, a uz to još i hotel sa četiri zvezdice nedavno sagrađen u Vraćevšnici, obnovljenu staru školu u kojoj je završio prva četiri razreda kod svog oca učitelja, te drugu imovinu koju poseduje van rodnog Lipovca, Svetislav Žilović zaveštava rodnom kraju kao svoju zadužbinu. O njoj će voditi računa Crveni krst Srbije sa čijim predstavnicima je, prošle nedelje, obavio razgovor.
Boško Lomović
----------------------------------------------------
Kratka biografija
Ko je čovek koji sanja da postane zadužbinar, danas kada ta vrsta dobrotvorstva bogatašima retko pada na pamet?
– Zemlju sam napustio 1947. godine i narednih 50 godina proveo u svetu biznisa, od Istambula do Londona. Supruga i ja smo bez dece, pa je pravo da sve stečeno ostavim svom narodu – u najkraćem odgovara Svetislav.