Ledena poslastica
Sa sladoledom je sve – na klimavim nogama. Pogotovo sa njegovom istorijom. Postoji bar deset „istinitih“ verzija o tome kako je nastao, ali se one ne mogu stopostotno dokazati, a ni negirati. Ipak, izgleda da Kinezima možemo da zahvalimo za to što su nekad davno pomešali led i mleko, među prvima kralj Tang od Čanga (ako su istoričari dobro zapisali), a Marko Polo je onda proširio vest o poslastici koja je služena na dvoru Kublaj-kana.
Ljubitelji starih Grka i Rimljana odmah će skočiti na noge lagane i podsetiti da je rimski car Neron, između ostalog poznat i kao veliki gurman, smislio način da se tokom letnjih žega počasti nečim sočnim i voćnim. Prethodno su mu s planina doneli mnogo leda, a on ga je mešao sa voćnim sokovima.
Sad na scenu stupaju Arapi, koji su sladoled doneli u Evropu, tačnije na Siciliju, tako da su Italijani tim kanalom saznali kako se dobija zamrznut sladoledni krem. Oko 1500. godine svatovi na venčanju Katarine Mediči i kralja Henrija Drugog posluženi su sladoledom uz ostale đakonije, a kuvar De Mark dobio je pun džak para da nikome ne otkriva kako se taj specijalitet priprema. Da sladoled ostane zauvek plemićka privilegija.
Godine 1774. ugostitelj Filip Lenci u nekim njujorškim novinama oglasio je šta se služi u njegovom restoranu i između ostalog naveo i ice cream.
Potom je Nensi Džonson izumela 1846. aparat za mućenje sladoleda, a masovna proizvodnja sladoleda počela je u Baltimoru 1851. godine.
A sladoled na štapiću? Kris Nelson iz Ajove imao je poslastičarnicu i u njoj je prvi put napravljen „eskimo bar“ na malom drvenom držaču, a čokoladni preliv stigao je tek 1934…
Oni koji bi da sami umućkaju sladoled neka umute četiri decilitra kisele pavlake, dve kesice šlaga i 150 grama kristal šećera. Na ovu količinu doda se 250 grama voća, malo propasiranog a ostatak iseckanog da sladoled bude „kao pravi“. Ko više voli čokoladu smanjiće za decilitar količinu pavlake a dodati čokolade u prahu po ukusu. U ovom slučaju šećer se sipa na kraju, probajući usput, da masa ne bude preslatka. Da – i sve se zamrzne.
Rajna Popović