Federeru 15. gren slem

05. 07. 2009. 20:00

Био достојан противник Федереру: Енди Родик

Posle muškog finala na 123. Vimbldonu jedno pitanje nije dobilo odgovor. I nikada neće. Da li bi švajcarskog asa Rožea Federera, najboljeg tenisera svih vremena, razdirale suze da je ostao bez trofeja? Jer, uoči jučerašnjeg finala je bio već viđeni pobednik, povratnik i na vimbldonski presto i na prvo mesto svetske liste, rekorder s petnaestim trofejem na turnirima za gren-slem… Ti lovori su i stavljeni na njegovu glavu, ali tek posle veličanstvene borbe od četiri časa i 16 minuta s najboljim američkim teniserom Endijem Rodikom, svojom stalnom mušterijom, prežaljenim i u trećem okršaju za titulu sa Švajcarcem na najčuvenijem teniskom travnjaku.

Federer je pobedio s 5:7, 7:6 (8:6), 7:6 (7:5), 3:6, 16:14! Treći set je trajao 95 minuta. Izgledalo je čitavu večnost. S poslednjim poenom, koji je švajcarskom teniseru doneo šestu vimbldonsku krunu, London se zatresao od kamena s njegovog srca, ali ni Temza nije mogla da primi bujicu Rodikove tuge. Amerikanac je poraz primio dostojanstveno, iako je bio bliži nego ikad da Federeru vrati milo za drago za 18 neuspeha u 20 međusobnih duela i sva tri poraza u vimbldonskim okršajima – polufinalu 2003. i finalima 2004. i 2005.

Prošlogodišnji meč za najvredniji teniski trofej, u kojem je Španac Rafael Nadal svrgnuo s prestola petostrukog uzastopnog pobednika Federera, ostaje, ruku na srce, najveličanstveniji okršaj u teniskoj istoriji. To je i najduži vimbldonski finale – četiri časa i 48 minuta – ali će jučerašnji megdan ući u anale najuglednijeg takmičenja „belog sporta” kao finale s najviše gemova – 77.

Rodika je okrutna sportska sudbina ošinula kao korbač. Izgubio je u meču karijere, nadomak pobede života i to protiv kakvog suparnika. Njegov strahoviti servis i samopouzdanje koje je bilo sve veće kada mu je postalo jasno da je trofej tu, nadohvat ruke… Federerov nemir, koji ga je obuzeo u još jednom velikom finalu… Sve je to doprinelo da tinjaju i Rodikova nada i Federerova strepnja. Na krilima uzjogunjenosti, nesigurnosti i čestih grešaka doskora, činilo se, nepogrešivog, Nadal se popeo i na tron Međunarodnog prvenstva Australije ove godine, a Federer je poklekao pod nezadrživim naletom osećanja. Njegovi jecaji u Melburnu ušli su u istoriju sporta kao i njegovi podvizi.

U vimbldonskom finalu Rodik je imao samouverenost „španskog bika”, ali Federerove suze nisu potekle umesto kiše koja je ove godine obišla Vimbldon kao da je Kragujevac. Amerikanac nikada neće da prežali one dve brejk-lopte u 17. gemu odlučujućeg seta, koje je njegov protivnik pokopao s četiri poena uzastopce za vođstvo s 9:8. I na kraju, Rodika je izdao servis, njegov verni sluga. Federer je u tom 30. gemu prvi put na meču razoružao suparnika. Kuriozitet je da je Švajcarac imao 50 asova, a svetski rekorder u brzini servisa „samo” 27.

– Možda smo mogli ovako da igramo još nekoliko časova – našalio se Federer u trenerci s brojem 15. – Znam kako je Rodiku, jer sam ja prošle godine bio poražen u vimbldonskom finalu. Igrao je neverovatno dobro. Nažalost, jedan od nas dvojice je morao da izgubi, a ja sam bio srećniji od njega.

Federer je podsetio da njegov najljući rival Nadal nije učestvovao zbog povrede, a zahvalio je i proslavljenom Amerikancu Pitu Samprasu, s kojim je do juče delio rekord po broju gren-slem titula, što je prevalio put iz SAD da bude svedok vimbldonskog finala.

– Srećan sam što sam igrao u finalu. Čestitam Federeru, velikom šampionu, koji je zaslužio sve što je do sada osvojio. Naterao sam ga da pruži sve od sebe… – bile su Rodikove reči.

G. A.