"Južni potok" most ka EU

20. 12. 2007. 17:24

Izgradnja cevovoda "Južni potok" kojim će ruski gas od 2011. stizati do potrošača na zapadu Evrope, "ne samo što će doneti opipljive ekonomske dividende već će poboljšati i energetsku bezbednost na evropskom kontinentu", izjavio je tokom susreta sa grčkim premijerom Kostasom Karamanlisom, u utorak u Moskvi, predsednik Rusije Vladimir Putin.

Podsetimo, cevovod "Južni potok", dugačak punih 900 kilometara, trebalo bi iz Rusije dnom Crnog mora da stigne do potrošača u južnim i centralnim delovima Starog kontinenta. Reč je o strateškom projektu kojim bi, zajedno sa takozvanim "Severnim potokom" (koji ide ispod Baltičkog mora) za duže vreme bili rešeni ključni energetski problemi Evrope.

Kao važan partner u tom projektu našla se i Srbija. Naime, ruski ambasador u Beogradu Aleksandar Aleksejev uručio je 11. decembra srpskom ministru za rudarstvo i energetiku Aleksandru Popoviću Nacrt sporazuma o saradnji u oblasti naftne i gasne privrede, kojim je predviđeno regulisanje izgradnje kraka "Južnog potoka" kroz našu zemlju. Pomenuti Nacrt sporazuma, kako je objašnjeno, produžetak je Memoranduma o izgradnji gasovoda koji je potpisan u decembru prošle godine, a kojim je predviđena i izgradnja velikog podzemnog skladišta gasa u Banatskom Dvoru kao i strateška saradnja Srbije i Rusije u oblasti energetike uopšte.

Ovde bi se valjalo osvrnuti na stav koji je svojevremeno u našem listu izneo ambasador jedne od država članica EU. Po njemu, evropski investitori nisu spremni da ulažu novac u nesigurna područja, čija je budućnost nepredvidiva. Na umu je, pre svega, imao situaciju na Kosovu i Metohiji ali i u Srbiji ucelo. Drugim rečima – prvo rešavanje statusa južne srpske pokrajine, a tek potom investicije.

Ovakvo razmišljanje u potpunosti odudara od namera Rusije u vezi sa "Južnim potokom". U Moskvi, naime smatraju da za poslove, pa i one strateške, uvek ima mesta. Treba ih samo voditi pažljivo i sa jasnim ciljem. Očigledno, Srbija se (bez obzira na budućnost svog južnog dela) uklapa u takvu koncepciju.

Cela priča o "Južnom potoku" može da se gleda iz još jednog ugla. Ispada, naime, da će njegovom izgradnjom Srbija stići bliže Evropskoj uniji nego pristajući na ultimatume sa Zapada. Naravno, biće bliža i Rusiji što, takođe, nosi određeni kvalitet. Ukratko, mogla bi se naći u davno zaboravljenoj ulozi – mosta između Istoka i Zapada. Naravno, ne političkog, što je danas manje važno, nego energetskog. A to ima daleko veću težinu.

Biti energetski tranzitna zemlja ima i te kako mnogo prednosti. Mnogi su zahvaljujući takvom položaju sebi obezbedili pozamašne i stabilne prihode, očuvali socijalni mir i pospešili razvoj sopstvene privrede. Najbolji primer za to su bivše sovjetske republike Belorusija i Ukrajina, kao danas najznačajniji prenosioci ruskih energenata sa jedne na drugu stranu kontinenta.