Privatizacija bez zamene

06. 07. 2009. 22:00

Све чешћи позиви држави: један од ранијих протеста радника (Фото Танјуг)

Neophodno je ponovo odbraniti ideju privatizacije, koja je, otkako je kriza krenula, postala prilično ogađena, jer se u javnosti spominju samo loši primeri prodaje preduzeća. Podržavljenje, odnosno ulazak države u preduzeća je istorijski poražen koncept, a kapitalizam nema alternativu. Ovo su dva najvažnija zaključka jučerašnje diskusije ekonomskih stručnjaka na temu „Privatizacija ili podržavljenje Srbije”, u organizaciji investicione kuće „Citadel”.

– Privatizacija je srž ekonomskih reformi. A kod nas se, u proseku, misli da je naše ono što je državno, dok ono što je privatizovano više nije naše. Kreira se takav ambijent da se smatra da podržavljenje nije sumnjivo, dok je svaka privatizacija sumnjiva. A praksa pokazuje da je bilo kakvo privatno vlasništvo efikasnije od državnog – kazao je Nikolić.

S njim se slaže i Miroslav Prokopijević, direktor Centra za slobodno tržište. Usporavanje procesa privatizacije, prema njegovom mišljenju, za vladajuću elitu je opravdano jer preko firmi, koje su u državnom vlasništvu, vodi socijalnu politiku.

– Istovremeno u takvim preduzećima zaposleni su menadžeri koji nigde drugde ne bi mogli da nađu posao, a tako se i sprečava povećanje nezaposlenih. Privatizovane firme su efikasnije ne zato što su privatnici drugačije prirode, već je sistem uspostavljen na drugačijim osnovama. Posledice loše odluke u privatizovanom preduzeću plaća vlasnik, dok greške državnih firmi snose poreski obveznici – objasnio je Prokopijević zašto je zabrinutost kapitaliste za sudbinu firme veća.

Goran Nikolić iz Instituta za ekonomske studije istakao je da je od 2.000. godine, kao posledica privatizacije, izvoz Srbije u proseku rastao za 20 odsto, a da su strane firme na domaći teren donele znanja i veštine iz raznih oblasti, ali doprinele i uređenju tržišta i obaranju cena.

Bilo je i ocena da Srbiji nedostaje politička volja da završi proces privatizacije, ali i da se još iz vremena porodičnih zadruga formirao takozvani zabušantski mentalitet, jer tržište podjednako vrednuje rad i nerad. Učesnici su podsetili da najviše korupcije i štrajkova ima baš u javnim preduzećima, iako se u javnosti često plasiraju zahtevi radničke klase da ih država uzme u zaštitu od zlih sadašnjih i budućih vlasnika.

Član ekonomskog saveta premijera profesor Boško Živković je istakao da je važeći model privatizacije i dalje relevantan.

– Kao neko ko je učestvovao u pisanju važećeg zakona o privatizaciji, mogu da kažem da smo ispali prilično naivni kada je reč o proceni kvaliteta institucija u Srbiji, pa se tako dešavalo da je na aukcijama pobeđivao onaj kupac za koga se u javnosti prethodno nagađalo da će postati novi vlasnik preduzeća. Nismo bili dovoljno obavešteni i mudri da predvidimo takav ishod. Ali, uprkos tome, alternativa privatizaciji može da bude samo partijsko vlasništvo, koje osim što uništava firmu, uništava i budžet, jer se iz državne kase dotira novac za državno preduzeće.

A. Nikolić

--------------------------------------------------

Ko su srpski bizoni

Miroslav Prokopijević kaže da svako predavanje studentima o privatizaciji počinje pitanjem zašto bizoni izumiru, a krave opstaju.

– Bude tu zanimljivih odgovora da su krave pitomije, korisnije, ali nikome na pamet ne padne suština. A to je priroda svojine. Dok su bizoni bili javno vlasništvo, krave su bile u privatnoj svojini. U tome je tajna njihovog uspeha – otkriva Prokopijević.