Emotivan pomen Majklu Džeksonu
Деца Мајкла Џексона (Фото АФП)
Od našeg stalnog dopisnika
Vašington, 7.jula – Amerika je danas na emotivan i spektakularan način, uz pesme i suze, odala počasti preminulom Majklu Džeksonu, uz priznanja koja su povremeno nadmašivala njegovu zasluženu muzičku slavu i prigodno potisla detalje iz njegove burne privatnosti.
Na pomenu u losanđeleskoj dvorani, pred zlatnim kovčegom s njegovim telom, o „kralju popa” se govorilo kao o „najvećem zabavljaču svih vremena”, prijatelju „koji je samo bogu bio potrebniji nego nama”, pevačkom i scenskom majstoru koji je svojim stilom „promenio svet”, „objedinio milionske mase razbijanjem kulturnih i rasnih barijera”, „otvarao vrata afirmaciji i drugih crnaca”, humanitarcu čija su „dobročinstva ublažavala nevolje nesrećnika širom sveta”...
(/slika2)Ovakve i slične poruke njemu u čast uputili su južnoafrički legendarni lider Nelson Mandela, sveštenikaktivist Al Šarpton, proslavljeni muzičar Stivi Vonder, Maja Anđelou, glumica i manekenka Bruk Šilds (često ne uspevajući da zadrži jecaje), košarkaški asovi Kobi Brajant i Medžik Džonson, kao i drugi govornici.
Najdalje u pohvalama je otišla kongresmenka Šila Džekson Li, pokazavši okupljenima nacrt rezolucije (s kojom se republikanska opozicija ne slaže) da nacionalni parlament oda priznanje Majklu Džeksonu za „doprinos svetskoj umetnosti i zabavi, i kao globalnom humanitarnom lideru u borbi protiv gladi i medicinskih kriza”.
Izvesno je, računa se, da je ovakav oproštaj– koji je direktno prenosila televizija– s potresnim ispovestima Džeksonovih najbližih i hitovima (kao što su „Mi smo svet” i „Biću tamo”) u interpretaciji „zvezda” među kojima i Lajonela Ričija i Maraje Keri, bio jedan od prvorazrednih svetskih medijskih događaja, „možda najgledaniji te vrste”.
Samo širom SAD, pošta Džeksonu je odata u više od 50 dvorana, a mnoštvo njegovih obožavalaca bilo je okupljeno u nizu gradova prateći na velikim ekranima zbivanja u sali „grada anđela”.
Gužva ispred „Stejpls centra” (Foto AFP)
U programima ovdašnjih televizija gotovo da i nije bilo drugih izveštaja. Pomen Džeksonu je u drugi plan potisnuo i međunarodne aktivnosti predsednika Baraka Obame i ekonomske i ratne nacionalne brige.
Prema anketi Galupa, većina Amerikanaca smatra da se „preteralo” u višednevnom udarnom publicitetu događajima povodom smrti muzičke legende.
Ujedno je, međutim, pokazana američka osobenost da se na impresivan način oprašta od veličina, pogotovu ako spadaju u one koji su sopstvenim talentom i radom ostvarili „američki san”, i iz nižih slojeva dospeli do vrha lestvice u nekom od mnogih vrlo konkurentnih društvenih nadmetanja.
Osim počasti i popularnih ostvarenja, Džeksonovu zaostavštinu prate i sporovi. Pored rastakanja stvaralačkih šablona, pamte se i kršenja društvenih normi, pri čemu mu se izriču i primedbe koje prelaze granice pristojnosti, a ne isključuju se ni dramatizacije oko raspodele njegove imovine i staranja o tri njegova deteta.
Kontroverze koje ga prate danas su, međutim, ustuknule pred potrebom da se oda priznanje svemu što je od Džeksona načinilo „ikonu razonode” pa i distributera dobrog raspoloženja koje, pod teretom slave, često nije uspevao sebi da priušti.