Piscima "vraćen" jezik
Ранко Рисојевић
Od našeg stalnog dopisnika
Banjaluka, 21. decembra – Sarajevska Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine počela je srpskim i hrvatskim piscima da "vraća" njihove jezike na kojem su stvarali svoja dela. Tačnije, počela je da u Kooperativnom onlajn bibliografskom sistemu i servisu – Kobis – ispravlja ranije unesenu katalošku odrednicu po kojoj su svi srpski i hrvatski autori pisali isključivo na bosanskom jeziku. Ovo je izjavio našem listu književnik i direktor Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske Ranko Risojević. Risojević je, inače, sredinom septembra prvi skrenuo pažnju javnosti na činjenicu da Narodna i univerzitetska biblioteka u Sarajevu sva dela srpskih i hrvatskih pisaca, koji su živeli ili žive u BiH, katalogizuje kao knjige bosanskohercegovačke književnosti napisane na bosanskom jeziku. Na bosanskom jeziku su, prema tako urađenoj katalogizaciji, pisali Ivo Andrić, Petar Kočić, Aleksa Šantić, Antun Branko Šimić, Anđelko Vuletić, Duško Trifunović... Risojević je ovakav postupak ocenio kao pokušaj "ove ustanove da postane nosilac politike izgradnje bosanske nacije i bosanskog jezika".
– Pod pritiskom ne samo srpskih i hrvatskih pisaca, javnih radnika i političara, nego i dobrog dela bošnjačkih intelektualaca i medija, pogotovo bibliotekara Filozofskog fakulteta u Sarajevu, održan je sastanak svih učesnika Kobisa na kojem smo dogovorili njegovu prekatalogizaciju. Ispravljanje namernih i tendencioznih grešaka već je počelo, tako da je delu srpskih i hrvatskih autora vraćen jezik na kojem su stvarali i stvaraju – rekao je Risojević.
Osim toga u redakturi će ubuduće učestvovati i predstavnici Narodne i univerzitetske biblioteke iz Republike Srpske i Sveučilišne knjižnice iz Mostara – Biljana Papić i Mira Pehar. Na istom principu formiran je novi savet Kobisa i dogovoreno da se svi učesnici u njemu sastaju dva puta godišnje kako bi se ubuduće izbegli nesporazumi.
Prema Risojevićevim rečima, za 90 odsto pisaca već je usaglašeno na kojem su jeziku stvarali. Ostalo je da se formuliše kojoj književnosti pripadaju.
– Sarajevo zagovara termin bosanskohercegovačka književnost, što nije ništa drugo do tvrdoglavo insistiranje tamošnjih političara i lingvista na rešenjima koja je krajem pretprošlog i početkom prošlog veka neuspešno pokušavao da nametne austrougarski namesnik u BiH Benjamin Kalaj. Za razliku od Sarajeva, Banjaluka i Mostar stoje na poziciji da je reč o tri književnosti – srpskoj, hrvatskoj i bošnjačkoj. To je, uostalom, opšteprihvaćena praksa u svetu, naglasio je Ranko Risojević.