Nikad ne reci nikad
Би Би Кинг (Фото Tim Dikeson)
Specijalno za „Politiku”
Peruđa – Kada ga je na kraju oproštajne svetske turneje 2006. godine jedan novinar u Sao Paolu upitao da li zaista ima nameru da se povuče sa scene, Bi Bi King je odgovorio: „Jedan od mojih omiljenih glumaca je Škotlanđanin Šon Koneri, poznatiji svima kao Džejms Bond, agent 007. Jedan od filmova koje je snimio zove se ’Nikad ne reci nikad’.” U međuvremenu, kralj bluza je u posebnim prilikama obilazio svoje kraljevstvo, zidao muzej svog života i kulture delte Misisipija u rodnoj Indijanoli, a onda prošle godine ušao u studio da u produkciji Ti-Bon Barneta snimi album „One Kind Favor”. Imitirajući način snimanja iz vremena kada je kralj bio mladi princ, majstorski su oslikane nevine pedesete prošlog veka, a Bi Bi je stigao do svog 15. Gremija, za najbolji tradicionalni bluz album.
I evo ga ponovo među podanicima. Gitarista koji je proslavljajući 80. rođendan izjavio da se „oseća starim samo kad treba da se popne uzbrdo ili uz stepenice” – tri godine kasnije objavio je pokret na novu svetsku turneju, ovog puta bez prefiksa „oproštajne”. I evo ga u Peruđi na festivalu „Umbria Jazz”. Izlazi na scenu, kao i uvek posle dve numere pratećeg benda, da odmah svima poruči „Let The Good Times Roll”. I evo osmeha od uha do uha, prepoznatljivog vibrata na jednoj žici njegove voljene gitare „Lucille” i mrdanja kukovima. Tri puta je širi nego kada je prvi put „ložio” publiku na isti način, ali se sa tim ipak dostojno drži u kraljevskoj fotelji. Publika zna sta joj je činiti, pa i ona meša kukovima u ritmu. „Everyday I Have The Blues”, nastavlja veselo Bi Bi, a onda je vreme za pravi bluz – u romantičnim tonovima „I Need You So” i „Key To The Highway”. Istina je da je kralj celog života svirao jedan te isti solo, u istom takozvanom Bi Bi King tonalitetu. Ali je istina i da su taj solo svi pokušavali da kopiraju: zatvorite oči, znaćete odmah da li je u pitanju original ili kopija. Original proslavljamo ove noći.
A Bi Bi proslavlja novi Gremi u džangl bit ritmu nove verzije pesme Blajnda Lemona Džefersona „See That My Grave Is Kept Clean” (sa alternativnim naslovom „One Kind Favor”, po kom je album dobio ime) i, potom, u uraganskom tempu raspaljuje „When Love Comes To Town”. Tri ključne reči ove večeri su zabava, sećanje i ljubav. „When The Saints Go Marching In” u osnovi nosi uspomenu na Luja Armstronga, ali to je i prilika da zapeva duhovima prijatelja koje je izgubio.
Duvači su se povukli, a mali bend okružio Bi Bija za poslednji, ljubavni blok. Dok oni sviraju lagani bluz, Bi Bi priča, a kao da peva (takozvani traveling). „Sve žene su za mene anđeli”, tvrdi. „Stalno slušam kako vas reperi i hip-hoperi vređaju, a za mene… You Are My Sunshine!” Ne zaboravlja ni muški deo publike – njima je namenio „Rock Me Baby”. A onda objavljuje početak igre – kada izbroji do četiri, očekuje da svaka žena u publici nađe momka i poljubi ga!
Usporena do tempa balade, najčuvenija Bi Bijeva pesma „Thrill Is Gone” više ne objavljuje energično već nežno finale – za rastanak je odabrao pesmu „Guess Who”, Džesija Belvina, jednog od najtalentovanijih autora u istoriji afroameričke muzike, čiji se život tragično završio u 27. godini. „Neko te zaista voli – pogodi ko – neko zaista brine – pogodi ko – otvori srce i svakako ćeš videti – da sam to ja.” Još dugo je ostao na sceni. Potpisivao je omote starih albuma, poklanjao fanovima lančiće i trzalice, a onda je obukao kaput, stavio šešir i ušetao u peruđansku noć. Sada znamo da će nam se vratiti…