Srbija počinje da otkriva da ima i plivače

23. 07. 2009. 22:00

Резултат зависи од ње, а пласман од других: Нађа Хигл Фото Танјуг

Srbija počinje da otkriva da ima plivače. Najpre je saznala za Milorada Čavića, koji je tamo daleko, daleko preko okeana, vežbao, vežbao i tako se izvežbao da je proslavio i sebe i svoju otadžbinu.

Za nas je on kao malo vode na dlanu – evropskih prvaka i olimpijskih šampiona nemamo u izobilju, ali je nezaobilazan i u svetskoj istoriji. Što zbog političke bure koja se podigla zbog njegovog natpisa na majci na Evropskom prvenstvu u Ajndhovenu, što zbog epskog dvoboja s Majklom Felpsom na Olimpijskim igrama u Pekingu.

Nas, koji smo bez daha pratili njegov epski dvoboj protiv najboljeg sportiste današnjice verovatno niko nikada neće moći da ubedi da i aparati za merenje vremena tada nisu ostali bez daha. Možda je to samo pristrasno gledanje, ali kao navijači imamo pravo i na to.

Ivan Lenđer i Čaba Silađi su izronili kao iz bajke i na Svetskom juniorskom prvenstvu u Riju napravili čudo. Eto, trebalo je da prvo sve sazna za njih, pa onda mi. Na sreću, odoleli su svetu i ostali kod nas.

Ove godine smo saznali da imamo i odlične plivačice. Od Miroslave Najdanovski, pokazalo se na Mediteranskim igram u Peskari, nema bolje u celom Sredozemlju, a nije ostala praznih ruku ni na Univerzijadi.

Na svetskim studentskim sportskim igrama isplivala je iz anonimnosti, bar za najširu javnost, još jedna plivačica – Nađa Higl. Uz dve srebrne medalje u plivanju prsnim stilom i odlične rezultate (1:07,80 na 100 metara i 2:23,34 na 200) postala je preko noći naša uzdanica za Svetsko prvenstvo.

Uoči plivačkih takmičenja u Rimu predsednik našeg saveza Dušan Dimitrijević je rekao da očekuje da svi naši takmičari (Čavić, Lenđer, Silađi, Đorđe Marković, Najdanovski, Higl i Marica Stražmešter) poboljšaju svoje najbolje rezultate. I pri tom je naglasio da to prvenstveno očekuje od, razume se, Čavića i – Higlove.

– Prezadovoljna sam učinkom na Univerzijadi, jer je pokazala da sam na dobrom putu. U Rimu mi je najvažnije da popravim svoje rezultate, a za koje će to mesto biti dovoljno – videćemo – kazala je uoči odlaska u glavni grad Italije Nađa Higl.

Prošle godine je plivala na Olimpijskim igrama i to iskustvo iz Pekinga će joj sada dobro doći. Na Mediteranskim igrama je bila četvrta, a na Tašmajdanu još uspešnija pri čemu se ima u vidu vreme, a ne samo plasman.

– Sezona mi je počela u septembru, odmah posle Pekinga. Ja sam specifičan slučaj, jer treniram sama čitave godine, pošto sam u klubu jedini plivač. Nisam se pripremala u inostranstvu, a ono što sam i otišla iz Pančeva bilo je to u Kruševac i Knjaževac. Nisam išla ni na visinske pripreme – otkriva Higlova. – Treniram dva puta dnevno u bazenu, a između toga tri-četiri puta nedeljno na „suvom”. Najbolje plivam kad sam u punom treningu. Mnogo plivam, na treninzima dajem 120 odsto sebe.

Za nju je vezana i jedna zaista riplijevska retkost. Trener joj je – rođeni brat Sebastijan. Stariji je od nje nešto više od godine dana (rođen 1985) i apsolvent je na beogradskom Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja.

Dakle nije prekaljeni as, nije ni neki uvozni trener, ali očigledno ume da radi. Na pitanje kako to objašnjava Nađa Higl je kazala:

– Moj brat se mnogo informiše: od prijatelja, iz knjiga, preko kompakt-diskova... Stalno istražuje, primenjuje nove stvari na treningu. Ne ustručava se ni da improvizuje. Primenjujemo ono što mi prija u vodi. Predlažem i ja šta da radimo. Odlično funkcionišemo.

Posle Univerzijade je, kako kaže, bila izolovana, jer je odmah sa Tašmajdana otišla u Kruševac na pripreme. Da su njeni rezultati naišli na odjek ipak je primetila i tamo:

– „Klinci” su tražili autograme od mene. Ranije toga nije bilo.

Sem toga nikakve druge promene nije primetila. Nada se da će grad Pančevo da stane iza nje.

A trebalo bi i Srbija. Plivanje je bazičan sport, jedan od onih po kojima se cene nacije.

Imamo sreću da se pojavila ne samo darovita generacija, nego i izuzetno posvećena plivanju. I greh bi bio, veliki greh, da iza tog njihovog prometejskog elana ostanu samo uzdasi.

Ivan Cvetković