Odlaze sve mlađi i obrazovaniji
Intenzivniji odlazak naših građana na privremeni rad u inostranstvo zabeležen je sredinom 60-ih godina 20. veka. Razloge za to treba tražiti u činjenici da viškovi stanovništva koji su se oslobađali u poljoprivredi nisu više mogli da budu apsorbovani u industriji i drugim delatnostima. U isto vreme, u zapadnoevropskim zemljama došlo je do povećane tražnje za radnom snagom, što je, u uslovima izrazito liberalne emigracione politike, dovelo do toga da veliki broj naših građana ode na tzv. privremeni rad u inostranstvo. Kako bi propratio ovu pojavu, Republički zavod za statistiku je prvi put u popisu 1971. godine, pored stanovništva u zemlji, registrovao i lica na radu u inostranstvu. Postupak je ponovljen i u popisima 1981, 1991. i 2002. godine.
Na osnovu podataka ovih popisa može se zaključiti da je šezdesetih i sedamdesetih godina na rad izvan zemlje odlazilo većinom stanovništvo iz seoskih sredina. Po pravilu, reč je o mlađem, ali i nedovoljno obrazovanom stanovništvu, sa osnovnom školom ili s nepotpunim osnovnim obrazovanjem. U popisu 1981. od ukupnog broja lica u inostranstvu sa visokom i višom školom bilo je njih 3,5 odsto. Osamdesetih godina u inostranstvo sve više odlaze i lica sa višim nivoima obrazovanja, jer zemljama Zapadne Evrope nije bila toliko neophodna radna snaga za obične fizičke poslove. Ovaj trend je pogotovo došao do izražaja tokom devedesetih godina, kada je, u potrazi za boljim uslovima života i rada, zemlju napustio veliki broj lica sa najvišim nivoom obrazovanja. Prema rezultatima popisa 2002. godine, od ukupnog broja naših građana u inostranstvu sa visokom i višom školskom spremom – 75 odsto ih je otišlo posle 1991. godine. U kontingentu lica starih 15 ili više godina koja su napustila zemlju u periodu od 1991. do 2002. godine udeo lica sa višim i visokim nivoom obrazovanja iznosio je čak 14 odsto. Takođe, tokom ovog perioda među licima u inostranstvu povećan je udeo gradskog stanovništva. Ranije je, naime, dve trećine onih koji su boravili u inostranstvu pristizalo iz vangradskih naselja, ali u devedesetim godinama ta razmera selo – grad je znatno izmenjena, jer je među onima koji su u inostranstvo otišli u periodu 1991–2002. bilo 46 odsto lica iz gradskih i 54 odsto iz ostalih naselja.
Treba reći da su podaci o našim ljudima u inostranstvu nepotpuni jer Republički zavod za statistiku nikad nije sprovodio popis dijaspore već je tokom prikupljanja podataka o stanovništvu u zemlji od članova domaćinstava dobijao podatke i o licima koja su u inostranstvu. Tako su u popisu 2002. dobijeni podaci o njih 415.000, među kojima je starijih od 15 godina bilo oko 350.000. Lica sa završenom visokom ili višom školom je 34.000, a od toga 26.000 je otišlo u inostranstvo u periodu 1991–2002.
Prosečna starost naših građana na privremenom radu ili boravku u inostranstvu niža je nego stanovništva u samoj Srbiji za oko sedam godina. Naime, prosečna starost stanovništva u Srbiji je iznad 40 godina, a naših u inostranstvu 33,5 godine, pri čemu su oni koji su otišli u periodu 1991–2002. u proseku stari svega 28 godina, što je izrazito nepovoljno za zemlju: odlazi mlado, fertilno, radno sposobno, obrazovano stanovništvo.
Najveći broj od ukupno popisanih lica u inostranstvu je u Nemačkoj (svaki četvrti), zatim Austriji (svaki peti) i Švajcarskoj (svaki šesti), tako da od ukupnog broja naših građana u inostranstvu skoro dve trećine živi u ove tri zemlje. U poslednje vreme pojavile su se međutim i neke nove evropske destinacije – Mađarska, Italija, Rusija, Velika Britanija, a od vanevropskih zemalja najčešće se odlazi u SAD, Kanadu i Australiju, dok je udeo naših građana u Francuskoj, nekada tradicionalnoj zemlji prijema, znatno opao.
Podaci o povratnicima iz inostranstva prikupljani su u popisima 1981. i 1991. godine. Popisano ih je oko 64.000, odnosno oko 63.000. Većina povratnika (oko 70 odsto) boravila je u inostranstvu do pet godina.
Podaci o našima u inostranstvu, ali i o povratnicima u zemlju, biće prikupljani i u popisu 2011. godine.
*Republički zavod za statistiku, šef odseka za sprovođenje popisa