Socijalni slučaj, a poželjan mladoženja

04. 08. 2009. 22:00

Драшко Гмизић проучава понуду за брак (Фото Б. Ломовић)

Gornji Milanovac – Kada je juče u deset sati došao na šalter narodne kuhinje, Draška Gmizića je, uz porciju pasulja, čašu jogurta i pola vekne, sačekalo i pismo. Bila je to bračna ponuda profesorke u penziji iz Novog Beograda. Za ovo je „krivac“ „Politika” koja je 24. juna obelodanila kako se ovaj profesor mašinstva, posle 25 godina radnog staža, našao među abonentima kuhinje za najsiromašnije.

– Piše da je inokosna udovica, stambeno zbrinuta, ali se plaši pomisli da bi mogla starost da dočeka sama. Dala je adresu, broj telefona, opisala detaljno kuda se ulazi u stambenu zgradu, gde se nalazi najbliža prodavnica i pijaca. Glavni uslov koji mi postavlja jeste da sam pravoslavac – ukratko nam prepričava profesoričino pismo, pošto ga je pročitao u kancelariji Crvenog krsta.

Naravno da nas nisu interesovali detalji, ime i prezime gospođe i ostalo, ali smo, prosto, hteli da preletimo očima preko dve gusto ispisane stranice. Divan, čitak ćirilični rukopis, svako slovo brižljivo oblikovano, kako su to znali da čine naši davni učitelji. U gornjem levom uglu prve strane pisma zalepljena fotografija. Ako je novijeg datuma – bogami...

– Nije to prva ponuda, ali mi se čini da je najozbiljnija. Najpre se oglasila jedna gospođa iz Strazbura. Potom je stigla ponuda i iz Topole. Juče sam bio u Topoli: penzionerka, živi u vlastitoj kući, uredna, reklo bi se zdrava i čista domaćica, ali... Znate, starija je od mene desetak godina – pokazuje Draško da nije baš ravnodušan prema ponudama u stilu „dođi da ostarimo zajedno“.

Na gorepomenuti napis u našem listu javilo se i nekoliko poslodavaca, spremnih da prime na posao profesora mašinstva koji je četvrt veka proveo u ovdašnjoj građevinskoj firmi „Seko“, sve do njenog stečaja. Jedan privatnik iz Zemuna mu je javio da dođe na posao. Draško Gmizić ga ima u vidu, ali čeka samo da mu nameste sočiva posle operacije katarakte.

Do juče se, priznaje, predomišljao: lepo je ponovo imati posao, lep je Zemun, ali skup je život tamo za onoga ko nema svoga krova nad glavom, a ko zna i koliko će zarađivati. Posle jučerašnjeg pisma, sve može postati lepša priča. Od Novog Beograda do Zemuna je cigaret hoda. Što da ne!