Otvoren Dragačevski sabor trubača

05. 08. 2009. 22:00

Хелипорт у Гучи, први у Србији Фото Г. Оташевић

Na obližnjem brdu s kojeg se najbolje vidi novi heliport, podignut za juče otvoreni 49. dragačevski sabor trubača, tokom prethodne noći nikla je druga, takođe neobična građevina. Radoslav Grujović (53) iz Lunjevice kod Gornjeg Milanovca dovezao je u delovima, pa ovde sastavio, džinovsku čeličnu trubu.

– Dugačka je 22, široka tri metra, ima osam kabina za spavanje i progutala je 150 metara čelične konstrukcije, raznih profila – predstavlja Grujović svoje delo.

O sebi samom daje podatak da je „vrstan limar”, što mu se može priznati, ali nije bogzna kakav trgovac. Vlasniku pašnjaka morao je da plati 5.000 dinara na ime kirije za trubu u saborske dane, a zatim će je demontirati.

– Preneću je na Ravnu goru – veli Grujović.

------------------------------------------------------------------------------

Otvoren sabor u Guči – jednom se živi

Na saboru može da se uči novinarstvo (akreditovano je 238 predstavnika sedme sile),ali i dođe do akademskog zvanja– osnivač „Megatrend” univerziteta Mića Jovanović hoće ovde da otvori „Akademiju za trubu”

Guča – Milutin Mrkonjić počeo je svoju besedu Dragačevcima rečenicom: „Vi ste danas centar sveta”, i zatim, kraj spomenika trubaču u središtu Guče, otvorio 49. dragačevski sabor trubača. Ministar infrastrukture u Vladi Srbije je čast da na jarbol podigne saborsku zastavu prepustio Draganu Jovanoviću Lafu (73) iz Dljina kod Lučana, koji je sa svojim orkestrom pobedio na prvom Saboru, u jesen 1961. godine.

– Obećavam u ime vlade da ćemo iduće godine završiti put Guča–Lučani i da će predsednik države, pretpostavljam da me toliko ceni pa će to prihvatiti, postati pokrovitelj 50. sabora. Jer, ova priredba je ono što Srbija danas mora da neguje. Vi ste u ovom času, pored mladih sportista, jedan od retkih brendova Srbije. Guča je nešto što ne postoji nigde u svetu – kazao je Mrkonjić otvarajući Sabor juče pre podne.

Na svečanosti se nije pojavio najavljeni eksministar Velimir Ilić, pa je Mrkonjić odmah smislio novo rešenje:

(/slika2)– Žao mi je što nema Velje, bolestan je danas, ali predlažem da on zatvori Sabor.

Domaćin ove priredbe i predsednik lučanske opštine Slobodan Jolović, takođe zdravičarski, podsetio je da je radni naslov 49. sabora „Jednom se živi” i preostalo je još da se saboraši drže te jednostavne filozofije”. Za početak, mnogima je olakšan dolazak u Guču, počev od tek završenog suvozemnog puta preko Graba, koji je razdaljinu između Čačka i Guče sa krivudava 22 skratio na znatno pravijih 19 kilometara. Meštani su to preračunali na svoj način: sad je put kraći tri kilometra i 15 minuta.

Drugi način da se ljubitelj trube pojavi ovde jeste putovanje nebom. Pored hotela „Zlatna truba” upravo je dovršen heliport, prvi i jedini komercijalni u Srbiji, iza čije gradnje stoji Slobodan Mladenović, vlasnik hotela. U hotelskom restoranu zatekli smo Nenada Lalića (58) iz firme „Su-port Aerodrom Beograd” koji je vodio ovaj posao i zna pojedinosti.

– Za sledeći sabor biće organizovan šatl-let od Beograda do Guče i nazad, pa će poslovni svet i bogatiji turisti u prestonicu trube stizati za 36 minuta. Do tada će pista da bude opremljena i osvetljenjem za noćno sletanje – kaže Lalić za „Politiku”.

Dva završna sloja u ovoj luci za helikoptere čini asfalt, debljine sedam i pet santimetara, pista obuhvata prostor od 720 metara kvadratnih i za ovaj sabor već je najavljeno nekoliko letova.

– Trenutno postoji privremena dozvola, a trajnu daje Direktorat za civilnu avijaciju. U Srbiji, trenutno, helikoptere sa dva motora koji mogu saobraćati na ovakvom letu – Aerodrom „Nikola Tesla” Beograd – heliport Guča – ima i iznajmljuje samo policija, u njima je deset sedišta a zakup košta, mislim, od 100.000 do 120.000 dinara po satu – veli Lalić.

Posao na heliportu počet je pre tri godine i troškovi nisu mali. Samo kvadratni metar piste košta 25 evra, a građena je tako da može da izdrži znatno veće opterećenje od propisanog (49 kilograma po santimetru).

Miloje Udovičić (68), kafedžija iz Priboja, otvorio je juče „Konak u Guči” sa restoranom i 11 soba, verujući da je dobro uložio ušteđevinu.

– Susedi su me lepo primili, a ja volim trubu i znam sa kafanom. To je, valjda, dovoljno za početak – pripoveda Udovičić, Zlatiborac rodom.

Zato se kafana i pekara u Priboju koje drže njegove kćerke zovu „Zlatibor”, a u prestonici trube rasporedio je posao na sve četiri svoje kćeri i pripadajuće ukućane.

Na 49. saboru može da se uči novinarstvo (akreditovano je 238 predstavnika sedme sile), ali i dođe do akademskog zvanja. Osnivač „Megatrend” univerziteta Mića Jovanović poručio je juče upravi Sabora da će njegova ustanova otvoriti, upravo u Guči, „Akademiju za trubu” pa će prva godina novih akademaca na 50. saboru dogodine imati praktičnu nastavu.

(/slika3)Prvi od pet saborskih dana zatekao je mnoge saboraše u poslu, krčmare ponajviše. Već se dime garavi ćupovi sa svadbarskim kupusom i posetioci će, sva je prilika, moći da biraju i mesto i cenu za ćasu „masnog zadovoljstva”. Najpoznatiji gučki ugostitelj – Predrag Broćić Dačo (74) juče je objavio cenovnik čije osnovne stavke izgledaju ovako: porcija kupusa 400 dinara, litar vina 700, pivo 150, kafa 70, rakija 150, viski 300, jagnjetina 1.500 dinara kilogram, prasetina 1.200, kisela voda, sokovi i salate po 200 dinara.

U drugim šatrama, međutim, krčmari su počeli dan sa cenom od 200 ili 300 dinara za porciju kupusa, jer ih je prošla godina, kad su šatre ostale u gubitku, naučila da razmisle dvaput pre nego što napišu cenovnik.

Iako je Sabor nastao u porti gučke crkve i kroz nju se decenijama orile trube, već je četvrta godina kako nema šatri na 70 ari crkvene zemlje, oko hrama.

– Niko od organizatora nije nas ni telefonom pozvao da bi upitao želimo li da izdamo portu za potrebe Sabora. Zato je i ove godine prazna, ali sledeće, na 50. saboru, sigurno neće biti. Do tada ćemo naći način da je ponudimo saborašima na korišćenje – kaže za „Politiku” Siniša Nikitović (36), starešina crkve i prota gučki.

Zapelo je oko novca. Crkva je tražila da prihod od izdavanja porte deli sa upravom Sabora na ravne časti, dok je saborska vlada, prihvatajući podelu 50:50, tražila da se najpre odbije 40 odsto na ime troškova organizacije. Na tom polju, dakle, pregovori su bili prekinuti 2006. godine, a ove nisu ni počinjali. Amin.

Gvozden Otašević