Po zakonu, mimo razuma

06. 08. 2009. 22:00

Ako se nekim čudom pronađe onaj koji je odgovoran za prodaju 288 stanova državnim službenicima i činovnicima, za njega bi – makar i nezakonita – bila pravedna samo jedna kazna: da svoj stan proda pod istim uslovima kao što je prodavao državne. Ako je dobro za državu, dobro je i za njega.

To sasvim sigurno neće biti epilog. Optimisti će reći da je ovaj slučaj dobar povod da država odredi ne samo šta je njena imovina, već i ko i pod kojim uslovima njome može raspolagati. I ko će odgovarati u slučaju da se ona, na primer, proda ispod njene stvarne vrednosti kao što se i prodaje. Uostalom, takve su najave iz vlade stigle prošlog meseca.

Pesimisti će se možda setiti da su pre dve godine potpisom Velimira Ilića četvorica zaposlenih u njegovom ministarstvu dobila stanove bez konkursa. Nije poznato da su iz njih izašli. Oni koji duže prate medije setiće se i slučaja bivšeg sekretara Vlade Srbije Živke – Cice Knežević, koja je osumnjičena da je dadilji Marka Miloševića bespravno dodelila stan. Protiv Živke Knežević, kao i još nekih funkcionera SPS-a pokrenut je sudski spor, kraj mu se ne vidi, a stan je ostao onome kome je dodeljen. Pa bi možda mogli da se sete i nekoliko stotina stanova tokom vladavine SPO-a. Treba li reći da država nije povratila vlasništvo nad njima, čak to nije ni pokušavala? To je uspela valjda jedino u slučaju bivšeg ministra Predraga Bubala koji se iselio iz službenog stana, ali tek uz svesrdnu podršku medija. Vlada Mirka Cvetkovićeva u ovom trenutku je mogla samo da obustavi dalju dodelu stanova.

Ne samo iskustvo iz bliske i dalje prošlosti, već poredak stvari u slučaju spornih 288 stanova daje za pravo pesimistima. Jer, dok u prethodnim stambenim aferama može da se govori o nezakonitim radnjama (izuzimajući delimično Bubala, koji slučajno ili namerno nije na vreme izašao iz stana), u ovoj je aferi – bar nam se tako prikazuje – sve urađeno po zakonu, iako mimo zdravog razuma.

Postoji vladina uredba iz 2002. godine na osnovu koje su stanovi prodati, postoji konkurs na koji su se ljudi javili, takođe i rešenje Poreske uprave o ceni stanova. U najgorem slučaju po njihove vlasnike, vodiće se sudski postupci – a vlada je najavila da će pokrenuti pravne mehanizme da se ponište ugovori o kupovini ukoliko je bilo zloupotrebe – u kome će oni dokazivati da ne mogu biti krivi zato što je država odredila cene koje su tri ili četiri puta niže od tržišnih. Kako protiv Živke Knežević postupak traje već osam godina, za državu i vlasti će na kraju pragmatičnije biti da se nekako nagodi sa kupcima nego da od sebe pravi dželata koji izbacuje 288 porodica na ulicu. Prevedeno na srpski, pored onih nekoliko stotina već podeljenih, zaboravite i na ove (državne) stanove.

Za utehu ili za zebnju, ostalo ih je još 9.860.