Rame uz rame s Čavićem

09. 08. 2009. 22:00

Никола Рондовић

– Na lokalnom Radio Baru najavljen je kao mladić koji je stajao pored Milorada Čavića na balkonu skupštine grada Beograda i kome je klicalo desetine hiljada okupljenih građana. Tek što je napunio 18 godina (rođen 27. marta 1991), a već je ostvario taj možda najveći san sportista sa ovih prostora – da stoji na čuvenom beogradskom balkonu, o čijoj patriotskoj ulozi i sportskom mitu bruji jugoistočna Evropa.

Reč je o Nikoli Rondoviću, rođenom Baraninu, članu prve petorke reprezentacije Srbije koja je na juniorskom prvenstvu Evrope za igrače rođene 1991. i mlađe, u Francuskoj, osvojila titulu šampiona.

– To je zaista čudesan, nezaboravan osećaj. Dok smo prolazili kroz onaj špalir ka balkonu, video sam neverovatnu želju mladića i devojaka da nas dotaknu. Stajati uz rame sa Čavićem, Nađom i sjajnim vaterpolistima je izuzetna čast – veli Nikola, vaspitani mladić lepog osmeha i držanja, visok 207 centimetara koji uzgred dodaje da se najviše klicalo Čavketu i golmanu Soru.

Pre četiri godine je došao u Beograd, u Crvenu zvezdu koja je bila konkretnija od Partizana. Prvi put se odvojio od kuće i sa njim je u prvo vreme bila majka. Kada su krila očvrsnula i kada je Nikola uzleteo, majka se vratila u Bar.

– Pred finalnu utakmicu sa Francuzima, iz Beograda nam je stigla vest da ćemo, ukoliko osvojimo titulu, stajati na balkonu. Nismo baš sasvim poverovali, ali nam većeg motiva nije trebalo da pružimo sve od sebe i revanširamo se domaćinima za poraz u grupi – priča Nikola.

Mladić iz Bara je u beogradskoj Prvoj gimnaziji završio prve dve godine srednje škola, a potom je, zbog nagomilanih obaveza, školovanje vanredno nastavio u Ulcinju, takođe u gimnaziji. Preostalo mu je da maturira.

Na pitanje zbog čega se odlučio da igra za reprezentaciju Srbije, odgovara da je imao ponude iz obe države, bivše članice državne zajednice Srbija i Crna Gora, ali se odlučio za Srbiju, jer je i u vreme razdvajanja živeo u Beogradu, a za reprezentaciju su igrali oni sa kojima se svakodnevno druži. Uostalom, u ekipi Srbije koja je osvojila zlatnu medalju u Lionu su još trojica igrača koji vuku korene iz Crne Gore (Jaramaz je rođen u Nikšiću, Bešović u Podgorici, a Anđušić je poreklom iz Pljevalja).

Nedavno je potpisao prvi profesionalni ugovor sa Crvenom zvezdom na četiri godine.

– Žao mi je što Svetislav Pešić nije ostao, ali i bez njega Zvezda je Zvezda, veliki tim i učiniću sve da se nametnem njegovom nasledniku – kaže Nikola, koji potiče iz ugledne košarkaške porodice.