Daunov sindrom nije prepreka za posao

11. 08. 2009. 22:00

Алекандра Павловић (Фото Д. Јевремовић)

Aleksandri Pavlović (26) rođenoj sa Daunovim sindromom, pre 10 meseci život se drastično promenio nabolje. Od tada po dva sata dnevno radi u prodavnici „Aksesorajz” u beogradskoj Knez-Mihailovoj ulici. Ovo joj je prvi posao, a dobila ga je preko nevladine organizacije Kreativno-edukativnog centra za mentalno nedovoljno razvijene osobe, koji je do sada u različitim firmama radno angažovao 80 mladih. Aleksandra je bila učesnica programa obuke za sticanje radnih veština koju ova beogradska nevladina organizacija nudi osobama sa teškoćama u intelektualnom razvoju.

– Svi su zadovoljni sa mnom. Stavljam kockice sa konfekcijskim brojevima na vešalice i slažem ešarpe, haljine, nakit... Lepo mi je što radim! I moji roditelji su presrećni. A kad dođem kući, ručam, rešavam osmosmerke i pomažem mami – priča za „Politiku” Aleksandra Pavlović.

Nevena Jovanović (24) takođe radi u „Aksesorajzu”, usput brine o Aleksandri i trudi se da se njene radne navike još više učvrste. Pomaže joj na osnovu sopstvenog iskustva – i njen mlađi brat pati od Daunovog sindroma. Za svoju koleginicu ima samo reči hvale. Kaže da je za proteklih 10 meseci uveliko napredovala i da je radna inkluzija urodila plodom.

– Retko se dešavalo da kupci Aleksandru gledaju čudno, ili da se uplaše. Ljudi na nju jako dobro reaguju, čak je pitaju i za savet. A Aleksandra uspeva sve da im pokaže – objašnjava Nevena Jovanović.

Prema njenim rečima, ljudima poput Aleksandre slaganje odeće i svakodnevne provere da li su „zujalice” na mestu nije dosadno. Oni dovode do perfekcije poslove koje bi ljudi koji nisu ometeni u razvoju radili bez motiva.

Na ideju da osnuje ovaj centar i tako mentalno nedovoljno razvijenoj deci i omladini poboljša kvalitet života, i uključi ih u društvo, kako i zaslužuju, došla je pre sedam godina sa grupom istomišljenika Margareta Kecman, balerina u penziji. Iako su neke njene zamisli, uključujući i zapošljavanje ljudi ometenih u mentalnom razvoju, na početku nailazile na žestok otpor, ona je ipak uspela da ih realizuje.

– Od samog početka, stručnjaci u centru su zapazili da ljudi ometeni u razvoju mogu da se bave jednostavnim, a važnim poslovima u proizvodnji i uslužnim delatnostima. Uveli smo zato razne vrste radionica, simulirajući radnu sredinu, gde se oni osposobljavaju za određeni posao. Deca prave predmete, a istovremeno radimo i na njihovoj socijalizaciji, motivaciji, komunikaciji... Na svaka dva sata se smenjuju aktivnosti, koje organizuju defektolozi, psiholozi, logopedi, socijalni radnici i umetnici. Učesnici radionica crtaju čestitke, vajaju glinu, fotografišu, vežbaju kuhinjske poslove – ističe Margareta Kecman.

Nekoliko godina od osnivanja ove nevladine organizacije, počeo je program pravog radnog angažovanja osoba ometenih u razvoju. Sa Mekdonaldsom saradnja je uspostavljena 2004. godine. Sada su im partneri i Delta holding, Klinički centar Srbije, Houm centar, Parking servis i mnoge druge velike kompanije. Štićenici ovog centra rade kao higijeničari, pomoćni radnici u kuhinjama i pekarama, kafe-kuvarice, kuriri... Pomažu i u auto-perionicama, u proizvodnji obuće, fotokopiraju dokumenta, ređaju robu po policama, prevoze pacijente na kolicima i nosilima, sređuju kartoteke... Neki se odlično snalaze i na kompjuteru.

Zbog zakonskih ograničenja, od svih ljudi sa mentalnim poteškoćama, samo osobe koje su lako ometene u razvoju mogu imati stalni posao, pa samo sedmoro učesnika programa tima Margarete Kecman ima radnu knjižicu. Ipak, svi mladi koji rade dobijaju adekvatne nagrade, kroz izlete, poklone, a kad ga ima, i novac.

– Ističem da njihov rad nije eksploatisan. Postali su srećniji i ispunjeniji. Stekli su samopouzdanje i visok stepen motivacije. Postali su i komunikativniji. Njihove porodice sada su rasterećenije i prihvataju da su njihova deca kao i ostala. Radni kolektivi dobro su ih prihvatili na radnim mestima – priča Margareta Kecman.

Zalaganje građana okupljenih pod krovom ove nevladine organizacije da reše jedan od gorućih problema društva nagradila je u junu Erste fondacija. Na njenom konkursu za društvene integracije, Centar je osvojio treću nagradu i 20.000 evra. Ovaj novac će im itekako pomoći u svakodnevnom radu, a kada bi dobili i adekvatniji prostor, sve bi bilo još i bolje, zaključuje Margareta Kecman.

Tereza Bojković