Vlada kao narodna kancelarija

Marinko M. Vučinić

13. 08. 2009. 22:00

Ovih da­na je po­kre­nu­to pi­ta­nje na­či­na do­de­lji­va­nja slu­žbe­nih sta­no­va u Vla­di Sr­bi­je.

Me­ha­ni­zam ot­ku­plji­va­nja sta­no­va po po­re­skoj a ne po tr­ži­šnoj vred­no­sti ve­o­ma je jed­no­sta­van i la­ko spro­vo­dljiv, a pri tom sve se od­vi­ja u le­ga­li­stič­kim okvi­ri­ma i uzu­si­ma prav­ne dr­ža­ve ka­ko to i pri­li­či dr­žav­nim funk­ci­o­ne­ri­ma i na­šim pa­tri­o­ta­ma ko­ji­ma je po­što­va­nje i spro­vo­đe­nje le­ga­li­zma glav­no po­li­tič­ko upo­ri­šte i oslo­nac.

Ured­bu o ras­po­de­li dr­žav­nih sta­no­va ko­ju je ina­če Ustav­ni sud pro­gla­sio ne­u­stav­nom re­ak­ti­vi­ra­la je le­ga­li­stič­ka vla­da Vo­ji­sla­va Ko­štu­ni­ce bez ob­zi­ra na to što je ona do­ne­ta 2002. go­di­ne u vre­me vla­de Zo­ra­na Đin­đi­ća.

Čla­no­vi Ured­be ko­ji su do­zvo­lja­va­li ot­kup sta­no­va ozna­če­ni su kao ne­u­stav­ni, ali bez ob­zi­ra na ova­kvu od­lu­ku Ustav­nog su­da u ja­nu­a­ru 2007. go­di­ne vla­da Vo­ji­sla­va Ko­štu­ni­ce vra­ća te ne­u­stav­ne i ne­za­ko­ni­te čla­no­ve Ured­be i ti­me otva­ra pro­stor za od­vi­ja­nje ne­sme­ta­nog pro­ce­sa ot­ku­plji­va­nja sta­no­va.

To je sa­mo još je­dan do­kaz ko­li­ko su na­ši dr­žav­ni or­ga­ni i po­li­tič­ke par­ti­je okre­nu­te za­šti­ti i na­mi­ri­va­nju svo­jih usko­stra­nač­kih i lič­nih in­te­re­sa.

Tre­ba re­ći da je De­mo­krat­ska stran­ka u to vre­me bi­la u toj ko­a­li­ci­o­noj vla­di i ni­je po­kre­ta­la pi­ta­nje ak­ti­vi­ra­nja ne­u­stav­nih čla­no­va Ured­be o do­de­li slu­žbe­nih sta­no­va.

Kao i uvek do sa­da me­đu stran­ka­ma je vla­dao i vla­da pre­ćut­ni spo­ra­zum o ne­na­pa­da­nju i ču­va­nju ko­a­li­ci­o­nog je­din­stva jer je­di­no ta­ko mo­že da funk­ci­o­ni­še vla­da­ju­ća ko­a­li­ci­ja.

Ni po­de­la vi­še sto­ti­na sta­no­va ni­je ve­li­ka ce­na ka­da je u pi­ta­nju ostva­ri­va­nje ve­li­kih na­ci­o­nal­nih i dr­žav­nih in­te­re­sa.

Ka­da je do­šlo do po­sti­zbor­nih pre­gru­pi­sa­va­nja i pre­ra­spo­de­le po­li­tič­ke mo­ći otva­ra se pi­ta­nje spro­vo­đe­nja ove ured­be.

Isti oni mi­ni­stri ko­ji su se­de­li u vla­di u vre­me nje­nog spro­vo­đe­nja sa­da se za­la­žu za nje­no uki­da­nje i ne mo­gu da se na­ču­de ka­ko je mo­glo da se de­si da se ta­ko po­volj­no ot­ku­plju­ju dr­žav­ni sta­no­vi. Li­ce­mer­stvu i hi­po­kri­zi­ji kao da ne­ma kra­ja.

Rad­ni­ci ko­ji ina­če de­ce­ni­ja­ma ra­de u vla­di­nim slu­žba­ma osta­ja­li su uvek van ovog po­vla­šće­nog spi­ska jer su pred­nost ima­li i ima­ju zna­čaj­ni ka­dro­vi ko­ji su deo upra­vljač­ke dr­žav­ne struk­tu­re pro­is­te­kli pre­te­žno iz vr­ha stra­nač­kih oli­gar­hi­ja i ko­te­ri­ja.

Šta bi se de­si­lo da pred­sed­nik Re­pu­bli­ke Sr­bi­je Bo­ris Ta­dić ni­je re­a­go­vao na tekst ob­ja­vljen u no­vi­na­ma.

Jed­no­stav­no bi se na­sta­vi­la do­sa­da­šnja be­ri­ćet­na prak­sa ot­ku­plji­va­nja sta­vo­va po pri­vi­le­go­va­nim ce­na­ma a ko­ju ni­jed­na stran­ka ni­je do­vo­di­la u pi­ta­nje. To je sta­ri i do­bro opro­ba­ni re­cept na­mi­ri­va­nja „za­slu­žnih” stra­nač­kih ka­dro­va i obez­be­đi­va­nje si­gur­nih gla­so­va i po­li­tič­ke lo­jal­no­sti.

Bo­ris Ta­dić kao pred­sed­nik De­mo­krat­ske stran­ke mo­rao je pre sve­ga po­kre­nu­ti i pi­ta­nje od­go­vor­no­sti ka­dro­va ove stran­ke ko­ji su bi­li deo po­li­tič­ke no­men­kla­tu­re ka­da su de­lje­ni i ot­ku­plji­va­ni slu­žbe­ni sta­no­vi.

Do­bi­li smo još je­dan va­ljan do­kaz da naš si­stem ne funk­ci­o­ni­še i da se po­li­ti­ka sve vi­še i sve če­šće pre­tva­ra u niz mar­ke­tin­ških kam­pa­nja bez ne­kog stvar­nog efek­ta i što je još va­žni­je bez ra­di­kal­ne iz­me­ne na­či­na funk­ci­o­ni­sa­nja vla­da­ju­ćih struk­tu­ra što se ovom pri­li­kom vi­de­lo na pri­me­ru spro­vo­đe­nja ne­u­stav­ne Ured­be o do­de­lji­va­nju i ot­ku­pu slu­žbe­nih sta­no­va.

Oči­gled­no je da na­še de­mo­krat­ske in­sti­tu­ci­je ne funk­ci­o­ni­šu i da pred­sed­nik Re­pu­bli­ke Sr­bi­je po­kre­će re­ša­va­nje pi­ta­nja ko­ja ni­su u nje­go­voj ne­po­sred­noj nad­le­žno­sti ali nam na taj na­čin de­mon­stri­ra funk­ci­o­ni­sa­nje me­ha­ni­za­ma par­tij­ske dr­ža­ve i ap­so­lut­nu do­mi­na­ci­ju vla­da­ju­će par­ti­je nad le­gal­nim de­mo­krat­skim in­sti­tu­ci­ja­ma ko­je su ne­moć­ne i ne­funk­ci­o­nal­ne bez pred­sed­nič­kog po­li­tič­kog po­kro­vi­telj­stva i uti­ca­ja.

Vla­da i njen pred­sed­nik vi­še funk­ci­o­ni­šu kao deo Na­rod­ne kan­ce­la­ri­je pred­sed­ni­ka Re­pu­bli­ke Sr­bi­je ne­go kao naj­vi­ša iz­vr­šna vlast u na­šoj ze­mlji.

Ma­rin­ko M. Vu­či­nić