Vlada kao narodna kancelarija
Ovih dana je pokrenuto pitanje načina dodeljivanja službenih stanova u Vladi Srbije.
Mehanizam otkupljivanja stanova po poreskoj a ne po tržišnoj vrednosti veoma je jednostavan i lako sprovodljiv, a pri tom sve se odvija u legalističkim okvirima i uzusima pravne države kako to i priliči državnim funkcionerima i našim patriotama kojima je poštovanje i sprovođenje legalizma glavno političko uporište i oslonac.
Uredbu o raspodeli državnih stanova koju je inače Ustavni sud proglasio neustavnom reaktivirala je legalistička vlada Vojislava Koštunice bez obzira na to što je ona doneta 2002. godine u vreme vlade Zorana Đinđića.
Članovi Uredbe koji su dozvoljavali otkup stanova označeni su kao neustavni, ali bez obzira na ovakvu odluku Ustavnog suda u januaru 2007. godine vlada Vojislava Koštunice vraća te neustavne i nezakonite članove Uredbe i time otvara prostor za odvijanje nesmetanog procesa otkupljivanja stanova.
To je samo još jedan dokaz koliko su naši državni organi i političke partije okrenute zaštiti i namirivanju svojih uskostranačkih i ličnih interesa.
Treba reći da je Demokratska stranka u to vreme bila u toj koalicionoj vladi i nije pokretala pitanje aktiviranja neustavnih članova Uredbe o dodeli službenih stanova.
Kao i uvek do sada među strankama je vladao i vlada prećutni sporazum o nenapadanju i čuvanju koalicionog jedinstva jer jedino tako može da funkcioniše vladajuća koalicija.
Ni podela više stotina stanova nije velika cena kada je u pitanju ostvarivanje velikih nacionalnih i državnih interesa.
Kada je došlo do postizbornih pregrupisavanja i preraspodele političke moći otvara se pitanje sprovođenja ove uredbe.
Isti oni ministri koji su sedeli u vladi u vreme njenog sprovođenja sada se zalažu za njeno ukidanje i ne mogu da se načude kako je moglo da se desi da se tako povoljno otkupljuju državni stanovi. Licemerstvu i hipokriziji kao da nema kraja.
Radnici koji inače decenijama rade u vladinim službama ostajali su uvek van ovog povlašćenog spiska jer su prednost imali i imaju značajni kadrovi koji su deo upravljačke državne strukture proistekli pretežno iz vrha stranačkih oligarhija i koterija.
Šta bi se desilo da predsednik Republike Srbije Boris Tadić nije reagovao na tekst objavljen u novinama.
Jednostavno bi se nastavila dosadašnja berićetna praksa otkupljivanja stavova po privilegovanim cenama a koju nijedna stranka nije dovodila u pitanje. To je stari i dobro oprobani recept namirivanja „zaslužnih” stranačkih kadrova i obezbeđivanje sigurnih glasova i političke lojalnosti.
Boris Tadić kao predsednik Demokratske stranke morao je pre svega pokrenuti i pitanje odgovornosti kadrova ove stranke koji su bili deo političke nomenklature kada su deljeni i otkupljivani službeni stanovi.
Dobili smo još jedan valjan dokaz da naš sistem ne funkcioniše i da se politika sve više i sve češće pretvara u niz marketinških kampanja bez nekog stvarnog efekta i što je još važnije bez radikalne izmene načina funkcionisanja vladajućih struktura što se ovom prilikom videlo na primeru sprovođenja neustavne Uredbe o dodeljivanju i otkupu službenih stanova.
Očigledno je da naše demokratske institucije ne funkcionišu i da predsednik Republike Srbije pokreće rešavanje pitanja koja nisu u njegovoj neposrednoj nadležnosti ali nam na taj način demonstrira funkcionisanje mehanizama partijske države i apsolutnu dominaciju vladajuće partije nad legalnim demokratskim institucijama koje su nemoćne i nefunkcionalne bez predsedničkog političkog pokroviteljstva i uticaja.
Vlada i njen predsednik više funkcionišu kao deo Narodne kancelarije predsednika Republike Srbije nego kao najviša izvršna vlast u našoj zemlji.
Marinko M. Vučinić