Petak, 19.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Autor: Ozren Milanović

15.11.2015 u 08:45
Taman se u petak veče završio fudbalski prijateljski meč između Češke i Srbije, a razočaran razultatom jer su našim “orlovima” opet i opet potkresali krila, ostao sam sportski tužan da dalje piljim u javni servis RTS. Mirno veče na kraju radne nedelje, pokvareno lošim fudbalskim izdanjem naših, beše samo uvod u katastrofu… Počele su prvo telefonom da stižu vesti o bombama na istom takvom prijateljskom fudbalskom meču u Parizu između Francuske i Nemačke. Na internetu iz minuta u minut sve strašnije vesti o pokolju u gradu svetlosti. Uzbuđen, i ljudski i profersionalno, pun strepnji, krenuo sam da na kablovskoj „listam” kanale, sve redom…Muk, ništa, nigde specijalne emisije. Pred ponoć na RTS-u je krenuo kairon sa nekoliko podataka o ataku na Pariz.  Tekao je film “Mamula” koji sam već gledao. Na tv-kanalima sa nacionalnom frekvencijom, poput Pinka, TV Hepi i Prve, rijaliti programi sa kikotom, psovkama i pevušenjem.. Ni u naznaci nigde i ništa o tragediji. Na B92 se ispovedaju Velikom bratu, na Studiju B teče noćni program o modi i vremenu, uz opusteno ćaskanje, na TV Vojvodini reprizni putopis. Jedino TV N1 prenosi CNN sa lica mesta uz simultani prevod. Ništa bolja slika ni u regionu. Elektronski mediji koji su po svom ustrojstvu najbrži, nisu ni trčali tu trku.  Pitam se šta je bilo sa kapacitetom naših tv stanica da prekinu redovni program, dovedu poznavaoce i analitičare, bivše ambasadore u Francuskoj, stručnjake, ljude koji poznaju taj grad ali i pozadinu napada, da gledaocima koji strepe ponude činjenice koje će im pomoći da shvate šta se dešava I zašto. Ništa… Niko nema dopisnika da se oglasi, ni Tanjug, ni RTS. Provincijalizacija naših medija je očigledna.