Put ka savremenosti
Savremena muzika nije na Bemus ušla neprimetno i marginalno. Ušla je na velika vrata kroz koja je napre prošao Filip Glas (1937), jedan od najpoznatijih, najpopularnijih i najzanimljivijih živih kompozitora. Želeći da, zajedno sa violinistom Robertom Mekdafijem, napravi moderni pandan Vivaldijevim „Godišnjim dobima” stvorena su „Američka četiri godišnja doba” pisana za violinu, gudače i sintisajzer, označena kao Violinski koncert br. 2 (2009). Glasov Prvi Violinski koncert demonstracija je vrhunskog umeća i talenta u okviru minimalizma kao stila; kod nas nedovoljno poznat, u svetu je stekao veliku popularnost. Nešto od iste muzikalnosti i fakture sadrži i ovaj, daleko slobodnije pisan koncert, koji ima sve elemente „otvorenog” dela a koji je „kao svoj” tumačio sam Mekdafi.
Još jedan pogled ka Vivaldiju izrodio je „Četiri godišnja doba u Buenos Airesu” Astora Pjacole, u aranžmanu Leonida Desjastnikova. „Kralj tanga” nije se udaljio od igre, ali je solo violini (Marija Špengler Marković) i gudačima zadao virtuoznije deonice zahvaljujući aranžmanu, no ostajući igrački, plesni i veoma pitak.
Gudači sv. Đorđa su imali veoma uspeo nastup. Više takvih tokom sezone održali bi ansambl na visokom umetničkom nivou.
Slavljenička priredba oduševljenih Darinih sledbenika na sceni i u publici ostvarila je još jedan egzaltirani nastup hora „Collegium musicum” koji je u svoju proslavu, 40 godina rada, uključio mnoge bivše soliste koji su izgradili karijere u ovom ansamblu, pre svih Svetlanu Bojčević Cicović, Veru Milčić, pouzdane dugogodišnje saradnike kao što su Ljubiša Jovanović, Borislav Čičovački i Srđan Palačković, kao i mlađe umetnike Dragoljuba Bajića i Srđana Sretenovića. „Eks” jugoslovenski program obuhvatio je i prepleo Kaplea, Česnokova i Jekimova, pa izneo ceo srpski repertoar od Mokranjca, preko Vojislava Ilića, Dejana Despića, do novih i nepoznatih imena Jelene Srdić(1989) i u to upleo muziku Tome Proševa (Makedonija), Žarka Mirkovića (Crna Gora), uz brojna prva izvođenja, manje ili više uspela. U uzavreloj atmosferi, u drugom delu koncerta, premijerno je izvedena porudžbina Bemusa – „Senke snova i mora” Milana Mihajlovića, pisane za ženski hor i orkestar u prepoznatljivom autorovom rukopisu pesničke inspiracije, lirske uznesenosti i transparentne fakture koja prija uhu u nežnimi prozirnim bojama postimpresionizma. Camerata serbica pridružila se horu i u delu Slovenca Roka Goloba (1975) „The planet of life”, orkestarskoj filmskoj muzici koja je u kontekstu celog koncerta imala svoje posebno mesto.
Fenomen zvani Darinka Matić-Marović neponovljiv je. Njena energija, upornost, radinost i potpuno posvećivanje horskom dirigovanju retke su osobine i u svetskim razmerama. Predaja palice mladoj Dragani Jovanović, za sada skromno, uverava u transmisiju i trajanje.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


